‘;
Zapadni se svijet sve više suočava s hibridnim prijetnjama, iza kojih najčešće stoje Rusija, posebno nakon invazije na Ukrajinu, i Kina, koja svoj golemi ekonomski utjecaj upotrebljava da bi stekla stratešku moć u drugim zemljama. Osim državnih aktera, postoje i nedržavni koji rade u ime državnih. Najopasniji su pak utjecajni pojedinci koji i ne shvaćaju da ih strane zemlje iskorištavaju za, primjerice, širenje dezinformacija po internetu.
Akteri hibridnih prijetnji nikada ne spavaju – cijelo vrijeme mapiraju ranjivosti demokratskih društava kako bi mogli napasti kritičnu infrastrukturu i zamagliti stvarnost. Da bi se tomu pokušalo stati na kraj, 2017. oformljen je neovisni Europski centar izvrsnosti za borbu protiv hibridnih prijetnji (European Centre of Excellence for Countering Hybrid Threats – Hybrid CoE) sa sjedištem u finskome glavnom gradu, Helsinkiju. A budući da je i Hrvatska članica, bila je to prilika da nam Finac Tapio Pyysalo, voditelj međunarodnih odnosa u Centru, u svom posjetu Hrvatskoj u ugodnom ambijentu finskog veleposlanstva u Zagrebu objasni kako 40-ak zaposlenika Centra radi na suzbijanju hibridnih prijetnji i koju ulogu u svemu tome ima Hrvatska.
Možete li na primjeru objasniti što su to hibridne prijetnje i po čemu se razlikuju od ‘običnih‘?
– Prekid rada plinovoda Sjeverni tok bio je dobar primjer hibridne prijetnje jer je bila napadnuta kritična infrastruktura, što je odmah utjecalo na energetsko tržište iako tada u tom plinovodu nije bilo puno plina. Također, tom kampanjom dezinformacija akter je uspio zamagliti stvarnost, zamagliti onoga tko je to napravio, a posebno državnog aktera koji stoji iza tog aktera. Pod hibridnom prijetnjom podrazumijeva se da postoji strateška namjera državnog aktera. Često se skrivaju iza različitih vrsta aktera, uključujući nedržavne aktere, zatim privatne vojne tvrtke, katkad čak i privatne aktere ili neku vrstu onih koje nazivamo ‘korisnim idiotima‘ u korištenju tih stranih vlada.
Hibridne prijetnje obično su usmjerene na ranjivosti u demokratskim državama. Dakle, akteru su poznate slabe točke, a zamagljivanje onoga tko stoji iza prijetnje otežava otkrivanje i pripisivanje državnom akteru; posebno otežava primjenu protumjera. Ako ne primijenimo vjerodostojne protumjere, ništa neće zaustaviti te aktere.
Prijetnja je također hibridna zbog toga što postoji nekoliko radnji koje se događaju u isto vrijeme i međusobno su povezane. U slučaju Sjevernog toka to je svakako bio napad na kritičnu infrastrukturu, ali u isto vrijeme jaka kampanja dezinformiranja povezana s tim te zamagljivanje otkrivanja i atribucije aktera. U Povelji Ujedinjenih naroda definirano je da se imate pravo braniti samo u slučaju oružanog napada, a ključna točka u hibridnim prijetnjama jest to da su one uvijek ispod praga ratovanja. Zato je odgovor na njih tako težak.
Koji je cilj takvih prijetnji?
– Cilj hibridnih aktera u pravilu je ometanje nacionalnog odlučivanja, ali i zajedničkog odlučivanja saveza poput Europske unije i NATO-a, jer dijeli nacije u njima i otežava dogovor, a posebice provedbu bilo kakvih vjerodostojnih protumjera. Na neki način stvaraju zabunu i institucionalni stres za donositelje odluka.
Kako na to odgovara Europski centar izvrsnosti za borbu protiv hibridnih prijetnji?
– Najprije analiziramo te prijetnje, informiramo o njima, a zatim u vezi s tim obučavamo države članice. Naša je uloga analizirati, informirati, obučavati tih 35 država članica i neke od institucija EU-a i NATO-a koje rade na hibridnim prijetnjama o tome kako se učinkovitije suprotstaviti i razviti otpornost. Ne samo da savjetujemo i informiramo nego dijelimo i informacije te najbolju praksu.
Kako će članstvo Hrvatske u Hybrid CoE-u pridonijeti njezinoj nacionalnoj sigurnosti, koliko je Hrvatska uopće izložena hibridnim prijetnjama te koje su moguće opasnosti od hibridnih prijetnji za privatni sektor doznajte u ostatku intervjua dostupnom u novom broju tiskanog i digitalnog izdanja Lidera.