Plava laguna platila je za 2023. devet milijuna eura poreza na dobit, koju je ostvarila s 5,3 milijuna noćenja u 43.589 raspoloživih kreveta. Da je vlasnik Plave lagune Davor Lukšić Lederer isti rezultat ostvario kao mali iznajmljivač, platio bi najviše dva milijuna eura
Brojači turista ovih dana rade punom parom. Hrvatska turistička zajednica slavodobitno je izvijestila prošlog tjedna da je prema podacima sustava eVisitor ‘u Hrvatskoj od siječnja do kraja lipnja ostvareno preko 7,2 milijuna dolazaka i 28,1 milijun noćenja, što u odnosu na isto razdoblje lani predstavlja rast od sedam posto u dolascima i tri posto u noćenjima‘. Ushićeni brojači pritom su u priopćenju za medije zaboravili da je u lipnju ostvareno sam dva posto više dolazaka, ali i šest posto manje noćenja!
Situacija je još ozbiljnija jer na lipanj otpada 42 posto noćenja i više od 50 posto noćenja iz prvog polugodišta. Hrvatski turizam, očito, plaća danak Europskom prvenstvu u nogometu, pa je iz Njemačke došlo oko 20 posto manje turista nego lani i još su ostvarili iznad 30 posto manje noćenja. No i s tako velikim podbačajem bili su u lipnju uvjerljivo najbrojniji turisti s udjelom u noćenjima od 26 posto, ispred domaćih turista (deset posto), te Slovenaca i Austrijanaca (po devet posto). Dodatno upozorava što je od ta četiri najveća tržišta (koja čine 54 posto turističkog prometa) samo slovensko ostvarilo bolje rezultate nego lani.
Jeftin turizam s elitnim cijenama
Bilo bi prejednostavno kad bismo za loš lipanj okrivili samo nogomet. Doduše, to je alibi s kojim turistički radnici – od ministra naniže – mahom siju optimizam kad je riječ o nastavku sezone. Tvrde da su se cijene korigirale samo minimalno u odnosu na prošlu godinu te da je dio hotela podignuo cijene do pet posto u odnosu na prošlu godinu, što je u skladu s inflacijom. No tvrdoglava statistika demantira ih: restorani i hoteli u svibnju su bili 10,7 posto skuplji nego godinu prije, a i za lipanj se može očekivati slično, možda tek nešto manje. U odnosu na 2022. usluge restorana i hotela poskupjele su čak 28 posto, a kad se tome doda 18-posotni rast cijena hrane, jasno je da je Hrvatska preskupa u odnosu na turističke usluge koje nudi.
Uostalom, toga su svjesni svi koji su bili početkom ljeta na Jadranu, od cijene famozne kuglice sladoleda i šalice kave do smještaja: tjedan dana u 25 kvadrata na jugu Istre ovih se dana ne može dobiti za manje od 600 eura (i to u suterenu). Istodobno se smještaj na grčkom otoku Zakintosu ovog tjedna mogao bukirati za manje od 500 eura. Kao da smo zaboravili pouke od ljetos, kad su hotelijeri i iznajmljivači, suočeni s praznim sobama u srpnju, morali skidati prenapuhane cijene. Međutim, nije problem samo u gramzivosti. Hrvatski turizam već desetljećima glavinja: htjeli bismo biti elitna destinacija, a ključne poteze povlačimo u korist jeftinoga masovnog turizma.
U posljednjih deset godina kapaciteti ‘cimerfraja‘ porasli su za gotovo 280 tisuća kreveta, na više od 800 tisuća, dok je broj kreveta u hotelima i sličnim objektima smanjen za deset tisuća, i manje ih je od 182 tisuće (iako s većim udjelom viših kategorija). Kampovi su za to vrijeme neznatno povećali kapacitet, a ostali oblici izgubili su 48 tisuća kreveta. (Usporedbe radi, Grčka ima milijun kreveta u privatnome smještaju, ali gotovo isto toliko u hotelima.) Najam soba i apartmana postala je najlukrativnija djelatnost jer je porez smiješno nizak – maksimalnih 200 eura godišnjeg paušala po ležaju plaća se samo u Dubrovniku, Splitu i Zagrebu, a većina gradova i općina naplaćuje od minimalnih 19,91 euro do 40 eura.
Jedan od najvećih hotelijera, Plava laguna, platila je devet milijuna eura poreza na dobit za 2023., koju je ostvarila s 5,3 milijuna noćenja i 43.589 raspoloživih kreveta. Da je vlasnik Plave lagune Davor Lukšić Lederer isti rezultat ostvario kao mali iznajmljivač, platio bi najviše dva milijuna eura, i to kad bi svi kreveti bili u Poreču, koji je lani imao paušal od 46,45 eura.
Kako do dodatne milijarde eura
S druge strane, najbolji gosti odsjedaju u hotelima. Prema istraživanju TOMAS Instituta za turizam, u 2022. su trošili 195 eura na dan (a u hotelima s četiri i pet zvjezdica 222 eura), kamperi trošili najmanje – 84 eura, a korisnici obiteljskog smještaja 139 eura. Da je država svih ovih godina bar djelić silnih poticaja, subvencija i poreznih olakšica privatnim iznajmljivačima preusmjerila hotelijerima, i rezultati bi bili druKčiji.
Hrvatska je 2022. od 44,5 milijuna noćenja u ‘cimerfraju‘ inkasirala šest milijardi eura, a od 23,3 milijuna noćenja u hotelima 4,5 milijardi. S promjenom strukture – s istim brojem gostiju ali s dvadesetak posto više hotelskih gostiju (na račun ‘cimerfraja‘), ukupna zarada bila bi veća za gotovo 300 milijuna eura. Uz kompletan obrat u strukturi to bi značilo višak iznad milijarde eura. Pritom treba imati na umu da razlike za ovu godinu zbog porasta cijena treba uvećati bar za dvadesetak posto. Očito, enormnim poreznim poticanjem privatnih iznajmljivača država pljačka sve ostale.
