U javnom prostoru često se tvrdi da je Hrvatska pri vrhu EU ljestvice po udjelu ugovora o radu na određeno vrijeme s navodnim udjelom takvih ugovora na razini od 20-25 posto, a pritom se koristi metodologija HZMO-a.
Međunarodno usporedivi podaci Eurostat-a pak pokazuju, kako je u 2023. godini udio ugovora o radu na određeno vrijeme iznosio 9,6 posto u dobnoj grupi od 15 do 64 godina, što je ispod prosjeka EU od 11,5 posto. Kako bilo, oba relevantna izvora (Eurostat, HZMO) pokazuju trend značajnog smanjenja takvih ugovora od 2016. godine do danas, objavljuje HUP u svojim tjednim analizama. U raspravi o ugovorima na određeno vrijeme treba u obzir uzeti i specifičnosti domaćeg tržišta, dodaju.
Zbog sezonalnosti hrvatske ekonomije, visokog udjela turizma (19% BDP-a) i trgovine (24% BDV-a) te potrebe za obavljanjem poslova privremene naravi, u sezoni broj ugovora na određeno poraste 18 posto. Dakle bez obzira na izrazitu sezonalnost ekonomije, broj ugovora na određeno je manji u odnosu na prosjek EU.
Dio tvrtki, u pravilu mikro ili manji poslodavci suočeni s brojnim administrativnim opterećenjima, kasne s unošenjem izmjena u obrascima za prijavu radnih odnosa prilikom prijelaza ugovora o radu s određenog na neodređeno radno vrijeme, na što ukazuje HZMO. Također, povećani priljev stranih radnika s dozvolama za boravak i rad na godinu dana povećava praksu sklapanja ugovora na određeno.
Iz HUP-a se pitaju je li uistinu statistika o zaposlenim na određeno vrijeme ‘benchamark’ za uspješnost neke ekonomije, odnosno kvalitete nekog tržišta rada? Naime, najslabije razvijene članice EU, Bugarska i Rumunjska su među pet država s najmanjim udjelom takvih ugovora, dok niz puno razvijenijih ekonomija kao što su Nizozemska (22,9%), Španjolska (14,6%), Francuska (13,6%), Finska (13,5%), Italija (12,9%), Švedska (12,7%) pa i razvojno sličnija Poljska (12,2%) imaju veći udio ugovora na određeno radno vrijeme od Hrvatske.
Pokazatelj je to, prema našim saznanjima, veće ponude fleksibilnijih oblika zapošljavanja te rastućeg broja onih koji obavljanje nekoliko part-time poslova smatraju lukrativnijim. Paradoksalno bi bilo zaključiti kako Bugarska i Rumunjska imaju bolju zaštitu radničkih prava – navode u analizama.
S obzirom na to da je Hrvatska nakon Poljske već ostvarila drugi najveći relativni pad udjela ugovora na određeno radno vrijeme za 10 postotnih bodova od 2016. do 2023. godine te značajno bolji ‘score’ u odnosu na ciljeve iz NPOO-a, nije li vrijeme razmisliti o životnoj prilagodbi aktualnih postavki instituta ugovora o radu na određeno radno vrijeme u Zakonu o radu koje uključuju i ograničavanje ugovora na određeno na najviše tri uzastopna ugovora, pitaju se iz HUP-a
Cilj ZOR-a mora biti viša stopa zaposlenosti
Zakonska ograničenja se trebaju fokusirati na izolirane i rijetke slučajeve kad se pretjerano i neopravdano koriste uzastopni ugovori na određeno radno umjesto da se svim poslodavcima i radnicima, koji povremeno sklapaju ugovor o radu na određeno zbog prirode posla (npr. projektna zanimanja, profesionalne usluge, turizam) ograničava sklapanje tih ugovora. Držimo da je unos ‘objektivnih razloga’ u sve ugovore o radu na određeno prekomjerno ograničenje te da bi trebalo barem prve ugovore o radu na određeno osloboditi takve obaveze. Štoviše, zakonodavac ne predviđa tko je ovlašten tumačiti ‘objektivnost razloga’ osim sudova u slučaju sporova, što je neprihvatljiv pravni rizik, pišu iz HUP-a u svojim tjednim analizama.
HUP je predlagao i da se iznimke od trajanja ugovora o radu na određeno radno vrijeme prošire na sve projekte, uključujući i na projekte koji se financiraju iz privatnih sredstava, a ne samo one koji se (su)financiraju iz fondova EU. Privatnim poslovnim investicijama se, naime, jača konkurentnost tvrtki, a upravo prema udjelu poslovnih investicija Hrvatska zadnjih godina odudara kako u odnosu na prosjek EU-27, tako i u odnosu na prosjek strukturno sličnih ekonomija CEE regije. Ignoriranje spomenutog prijedloga je u koliziji sa državno-proklamiranim poticanjem privatnih investicija uz olakšice za takve projekte definirane Zakonom o poticanju ulaganja, a dovodi i do diskriminacije investicijskih projekata sukladno izvoru financiranja.
- S obzirom na objektivni rizik usporavanja rasta produktivnosti po povlačenju ‘plime’ EU fondova (povučeno 2,9 mlrd eura ili 53 posto iz ukupne omotnice grantova teške 5,5 mlrd eura) od 2025. godine nadalje, a osobito od 2027. godine te očekivani brži rast jediničnih troškova rada u odnosu na EU u narednim godinama, fokus kreatora ekonomske politike mora biti na jačanju atraktivnosti naše ekonomije za privatne investicije - kažu iz Hrvatske udruge poslodavaca.
U svom priopćenju dodaju da se zalažu za moderan Zakon o radu u smjeru zaštite radnika (odnosno jačanja mogućnosti i šansi zaposlenja) umjesto radnog mjesta, promocije fleksibilnih oblika zapošljavanja, jednostavnijih propisa i ukidanja zaštitnih klauzula. Konačni cilj mora biti rast stope zaposlenosti. Naime, unatoč desetogodišnjem rastu tijekom kojeg je u 2023. godini stopa zaposlenosti narasla na 70,7%, pretekla nas je i Španjolska pa nižu stopu zaposlenosti u EU od Hrvatske imaju još jedino Rumunjska, Grčka i Italija.
S obzirom na rast stope zaposlenosti od 13,5 postotnih bodova od 2013. do 2023. povećanje za 4 postotna boda na prosjek EU vjerojatno nije neizvjesno, no naredno povećanje stope zaposlenosti od 12 postotnih bodova na razinu TOP 5 članica EU (prosječno 82.3% u 2023.) iziskivat će implementaciju najboljih praksi za fleksibilnost tržišta rada uz usklađivanje obrazovnih kurikuluma s potrebama tržišta rada (naročito u novim ‘industrijama’) te ciljanu imigraciju, zaključuju.