U dobnoj skupini od 25 do 34 godine imamo više visokoobrazovanih od Njemačke
Hrvatska je u 2023. godini, nakon pet godina stagnacije, napokon ostvarila iskorak po pitanju udjela tercijarno obrazovanih u svojoj populaciji od 25 do 34 godine. Udio visokokvalificiranih stanovnika u toj dobi skočio je za čak 3,2 postotna boda na 38,7 posto, što Hrvatsku po prvi puta plasira i ispred Njemačke (38,4%) i Italije (svega 30,6%), piše HUP u svojim tjednim analizama.
Iznenadni skok vjerojatno je posljedica nešto većeg broja upisanih tijekom 2016./2017. kao i (neto) povratak određenog broja visokoobrazovanih mladih iz inozemstva. Prosječno lanjsko poboljšanje na razini EU iznosi 1,1 postotni bod, a bolji rezultat od Hrvatske ostvarile su jedino Poljska (+4,6pb) i Malta (+3,8pb).
Pritom naravno nema mjesta za euforiju dok god nam je udio tercijarno obrazovanih oko 5 postotnih bodova ispod prosjeka EU te čak 18 postotnih bodova niži od najuspješnijih članica EU. Stopa zaposlenosti mladih (od 15 do 29 godina) u 2023. godini bilježi pad za 1,6 postotnih bodova na svega 43.0 posto - u suprotnosti s povećanjem na 49,7 te 50,4 posto u EU, odnosno euro područja.
Stopa zaposlenosti mladih je također niža nego u strukturno sličnim ekonomijama CEE regije, što u kombinaciji s jednom od najnižih stopa sudjelovanja u dodatnom usavršavanju na postojećem radnom mjestu (27,3%) na ljestvici EU ne donosi pozitivan utjecaj ljudskog kapitala u nastajanju na budući rast produktivnosti ekonomije, što je veliki problem uzme li se u obzir istovremeni demografski slom i nedostatak radnika s kojim je Hrvatska suočena.
Ubrzani prelazak mladih iz svijeta obrazovanja u svijet rada uz kontinuirano prožimanje ta dva svijeta po uzoru na najbolju praksu (primjerice, dualni model obrazovanja) nameće se kao nužnost s obzirom na očekivano smanjenje radne populacije za više od 100 tisuća u iduće četiri godine.
U situaciji kad buja broj akreditiranih visokoškolskih studijskih programa u odnosu na broj studenata, s državno-financiranim upisnim kvotama tridesetak posto većim od broja mogućih studenata, upisnim kvotama koje često ne slijede potrebe tržišta rada i društva te suboptimalnim obrazovnim rezultatima na međunarodnim PISA testovima (kao pogodan odraz kvalitete osnovnoškolskog obrazovanja), potreban je suštinski zaokret modela vođenja obrazovnih ustanova.
Nužna je promjena fokusa financiranja javnog obrazovanja s obrazovnih ustanova na studente – primjerice korištenjem vouchera koji bi se dodijelili u skladu s preporukama za upisne politike odnosno potrebama tržišta rada, povećanje autonomije i čvrsto vezanje financiranja ustanova prema rezultatima kroz, primjerice, programske ugovore i sl.
Obrazovne programe uskladiti s tržištem rada
Kurikulume i studijske programe treba uskladiti s potrebama tržišta rada i društva punom primjenom Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO) te započetom kurikularnom reformom, uz provođenje vanjske provjere ishoda učenja i rezultata obrazovanja, osiguranje kvalitete sa fokusom na mjerenje relevantnosti dodijeljenih ECTS bodova, te napokon postupke reakreditacije na obrazovnim razinama, koje ga danas ne provode (osnovne i srednje škole), kažu iz HUP-a.
Pritom je osobnu odgovornost učenika nužno graditi objektivizacijom ocjena i mjerenjem uspješnosti kroz državne ispite koji bi bili i osnova za upis u srednje obrazovanje. Državne ispite treba uvesti i u srednje škole, uz zadržavanje državne mature. HKO otvara mogućnost usklađivanja obrazovnih programa potrebama tržišta rada uključivanjem poslodavaca u sukreiranje standarda (mikro)kvalifikacija, upravljanja kvalitetom i potreba digitalne i zelene tranzicije. To je moguće podržati kroz javno-privatni fond za financiranje obrazovanja budućnosti te stipendiranje studenata sukladno budućim potrebama tržišta rada.
Pojačano korištenje vouchera za obrazovanje (mjera na snazi od travnja 2022.) za obrazovanje zaposlenih, umjesto inicijalne namjene samo za nezaposlene, odlična je mjera koja doprinosi uključenju odraslih u obrazovanje. Proširenje tog pristupa na osobne obrazovne račune građana (mjera koja se planira implementirati u narednih nekoliko godina) doprinijelo bi jačem razvoju dualnog obrazovanja koji kombinira učenje u visokoobrazovnoj ustanovi s učenjem temeljenim na radu kod poslodavca u korist jačanja primjenjivih kompetencija te u konačnici bržeg rasta poslovnih subjekata te produktivnosti ekonomije, zaključuju.