Ukapljeni prirodni plin: Proizvodnja umire, distribucija se rađa

U sedam mjeseci ove godine Europska unija, prema podacima međunarodne nevladine organizacije Global Witness, kupila je 40 posto više ruskoga ukapljenog prirodnog plina (UPP ili engl. liquefied natural gas, LNG) nego 2021., i to za 5,3 milijarde eura.

Španjolska i Belgija najveći su kupci u svijetu nakon Kine, pri čemu je svjetsko povećanje uvoza ruskog LNG-a samo šest posto. Global Witness ističe da EU sada kupuje većinu ruskog LNG-a, što je jedan od najvažnijih izvora prihoda te zemlje: od siječnja do srpnja EU je kupio 52 posto ruskog izvoza LNG-a, nakon lanjskih 49 posto i 39 posto 2021. U gotovo tri godine postojanja hrvatskog LNG-a na Krk nije stizao ruski ukapljeni plin unatoč europskim navadama, no ​LNG Hrvatska d.o.o. posluje prema zacrtanom planu, kaže direktor te tvrtke Ivan Fugaš, jer su u transportni sustav otpremljene više od 6,2 milijarde prostornih metara prirodnog plina.

Zakupljeno 15 godina

Uspješno su, dodao je, prekrcana 74 broda za prijevoz ukapljenoga prirodnog plina te 241 kamion za prijevoz UPP-a i uplinjeno je više od 10 milijuna prostornih metara UPP-a. Fugaš navodi da trenutačno terminal za UPP ima šest korisnika: MVM CEEnergy Croatia, MET Croatia Energy Trade, HEP, PPD, Ina i Geoplin, koji su zakupili sve raspoložive kapacitete do plinske godine 2037./2038., no osim te plinske godine za zakup je raspoloživa i 2038./2039. godina.

– Većina UPP-a na terminal dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, no do sada smo zaprimili UPP iz gotovo svih dijelova svijeta, od Katra, Trinidada i Tobaga, Egipta, Belgije do Nigerije, Mozambika, i Indonezije. Od početka komercijalnog rada nismo zaprimili nijedan brod koji je prevozio UPP iz Rusije. Inače, terminal je sagrađen tako da može primiti brodove za prijevoz UPP-a svih veličina, pa i one najveće, što je rijedak slučaj u svijetu, osobito na plutajućim terminalima. Možemo stoga primiti UPP iz svih dijelova svijeta, što uvelike olakšava poslovanje svim sadašnjim i budućim korisnicima. Jedini je uvjet da UPP koji se doprema mora zadovoljiti standardnu kvalitetu prirodnog plina koja je propisana Općim uvjetima opskrbe plinom – iznosi Fugaš.

Povećanje kapaciteta

Podsjeća da je odlukom Vlade Republike Hrvatske i zajedno s društvom Plinacro kao operatorom transportnog sustava LNG Hrvatska pokrenuo sve aktivnosti na povećanju maksimalnog kapaciteta terminala za UPP kako bi se dodatno povećala sigurnost opskrbe prirodnim plinom Hrvatske, ali i susjednih zemalja. Tvrdi da su sada u fazi završetka projektiranja novog modula za uplinjavanje koji će se uključiti u postojeći sustav uplinjavanja na FSRU (engl. floating storage and regasification unit) brodu LNG Croatia.

– Očekujemo da će svi radovi biti gotovi do trećeg tromjesečja 2025. kako bismo bili spremni za plinsku 2025./2026. U sklopu projekta Plinacro će sagraditi plinovod Zlobin – Bosiljevo kako bi se dodatne količine prirodnog plina s terminala mogle sigurno i pouzdano transportirati prema ostatku hrvatskoga transportnog sustava. Nastavljamo i terminalske razvojne projekte: iskorištavanje solarne i hladne energije, hvatanje CO₂, pripreme za mogućnost prihvata i transporta vodika... Inače, distributivna stanica za distribuciju UPP-a zasad je i dalje u razvojnoj fazi jer još nemamo potvrđenu točnu lokaciju gradnje takvog objekta. Trenutačno je u planu takvu stanicu smjestiti u Zadar, no kako vrijeme prolazi i razvijaju se ostale luke, moguće je da se položaj gradnje distributivne stanice za UPP promijeni. Takav objekt namijenjen je za praćenje razvoja tržišta za UPP i omogućuje njegovu distribuciju na sve moguće načine, od distribucije kamionima i željeznicom do ponude UPP-a kao pogonskog goriva za brodove – opisao je Fugaš.

Interes za pretovar

U PPD-u naglašavaju da terminal na Krku funkcionira odlično. Od najave njegove gradnje, istaknuli su, tvrtka je uključena u taj za nju tada novi segment poslovanja, a tijekom 2020. izgradila je svoj tim ljudi koji se bavi gotovo isključivo poslovanjem vezanim uz UPP. PPD je potvrdio da su zakupili kapacitete uplinjavanja na terminalu do 2037. te da su im planovi kao i uvijek ambiciozni. Od studenoga 2022. tvrtka više ne preuzima Gazpromov plin, a što će donijeti budućnost, teško je PPD-u predvidjeti iako novi terminali koji se grade u Europskoj uniji pridonose sigurnosti opskrbe plinom i čine mogućima scenarije bez ruskog plina u Hrvatskoj i EU-u. Ocjenjuje pri tome da je mjesto za opskrbu UPP-om ​(engl. small scale LNG) važno radi omogućavanja vožnje kamiona i plovila pogonjenih UPP-om glavnim cestovnim prometnim pravcima i pomorskim putovima u Hrvatskoj, ali i susjednim zemljama.

– Terminal na Krku nudi uslugu ponovnog pretovara UPP-a u kamione za prijevoz ukapljenoga plina, no kako je terminal sagrađen ponajprije za prihvat UPP-a s velikih brodova, skladištenje UPP-a i uplinjavanje odnosno otpremu plina u transportni sustav, ograničen je broj kamiona za prijevoz UPP-a koje terminal može prihvatiti. Interesa za pretovar UPP-a u kamione za prijevoz UPP-a ima i dolazi većinom s tržišta Italije, ali i Austrije, Slovenije, Mađarske i Hrvatske. Projekti gradnje mjesta za opskrbu su skupi, zato je važno odabrati povoljnu lokaciju koja omogućava opskrbu UPP-om malim LNG brodom ili baržom (teglenicom) i dobru cestovnu povezanost kako bi kamionima bili na ruku. Još razmatramo ulazak u takvu investiciju s inozemnim partnerom. Ipak, cijeli kontinentalni dio Hrvatske dobro je ​plinoficiran, a uz obalu nema potrošnje, zato u Hrvatskoj vidimo potencijal jedino u kamionskom i pomorskom prometu. U Bosni i Hercegovini situacija je drukčija, mogla bi se stvoriti potražnja na pojedinim lokacijama – očekuje PPD.

Niska neto dobit

Govori se o šest milijardi prostornih metara plina isporučenih od 2021., kad je LNG terminal počeo operativno poslovati. Dr. sc. Tomislav Gelo, izvanredni profesor na Katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, iznosi da je to više nego dvogodišnja potrošnja plina u Hrvatskoj. A kako su kapaciteti terminala zakupljeni do 2037., sve navedeno pokazuje mu da LNG terminal uspješno posluje.

– Financijski aspekti poslovanja terminala pokazuju da je prihod 2021. iznosio 270 milijuna kuna, a 2022. gotovo 300 milijuna kuna. Međutim, neto dobit samo je 2,5 posto od ukupnoga prihoda. S tog aspekta mogli bismo zaključiti da je dobit mala u odnosu na ostvareni prihod. To je posljedica toga što prihod regulira Hrvatska energetska regulatorna agencija – HERA. Ona je donijela Tarifne stavke za standardnu uslugu operatora terminala za ukapljeni prirodni plin određene Metodologijom utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za prihvat i otpremu ukapljenoga prirodnog plina. Uzrok niske dobiti krije se u tome što je u izračunu tarife isključen kapital koji je dobiven od EU-a, a na koji otpada više od 70 posto ukupne investicije. Poslovanje LNG-a Krk s jedne je strane tržišno orijentirano, svatko može zakupiti kapacitet ako ga ima slobodnog, i regulirano – dobit je vrlo niska s obzirom na regulativni okvir. Proširivanje kapaciteta treba sagledati u kontekstu isplativosti s obzirom na sigurnost opskrbe plinom regije, ako je potrebna i ako će to netko platiti u novonastalim okolnostima, i na energetsku tranziciju koja vodi prema manjem korištenju fosilnih goriva, pa tako i prirodnog plina – ocijenio je Gelo.

Hrvatska oko 50 posto svojih energetskih potreba zadovoljava uvozom, kaže, a energetskom tranzicijom u ponudi (zamjena fosilnih izvora obnovljivim izvorima energije) i potražnji (elektrifikacija prometa, ugradnja toplinskih crpki, energetska učinkovitost i energetska obnova zgrada) Hrvatska će znatno smanjiti svoju ovisnost o uvozu klasičnih goriva. Cilj je, prema njegovu mišljenju, da Hrvatska postane popuno energetski neovisna, no tempo ostvarivanja tog cilja, naravno, ovisi o mnogim parametrima: političkim, energetskim, ekološkim i ekonomskim.

– Domaća je proizvodnja oko dvadeset posto ukupne potrošnje i naglo opada posljednjih godina. Do prije nekoliko godina iznosila je oko pedeset posto. Budući da nema novih istraživanja i otvaranja novih proizvodnih polja, nije realno oslanjati se na domaću proizvodu. Može se očekivati da će uza sadašnje trendove domaća proizvodnja uskoro prestati. Hrvatska svakako treba bolje financijski iskoristiti LNG terminal i njegovu poziciju u kontekstu sigurnosti opskrbe regije. Naime, ponavljam, neto dobit gotovo je zanemariva, samo 2,5 posto od ukupnoga prihoda. A sve košta, pa tako i sigurnost opskrbe – upozorio je Gelo.

Politički prigovori

Navodi da EU nije zabranio uvoz plina iz Rusije za razliku od nafte i da je na plin samo stavio maksimalnu cijenu (engl. price cap) te je prepušteno svakoj zemlji da donese odluku odakle će uvoziti plin. Tako se neke zemlje i dalje opskrbljuju plinom plinovodima iz Rusije, među kojima su Austrija i Mađarska. Iako im se prigovara na političkoj razini, to nije zabranjeno, jasan je Gelo. Budući da su glavni LNG terminali u Europskoj uniji u Belgiji i Španjolskoj, to je jedan od razloga zbog kojih ga toliko uvoze, s tim da Španjolska zbog svoga zemljopisnog položaja nije spojena plinovodima s ostatkom Unije, pa i nema druge mogućnosti opskrbe plinom.

– Rast uvoza LNG-a iz Rusije posljedica je tržišnih kretanja i razine cijena LNG-a, tako da se može očekivati i daljnji rast uvoza iz te zemlje. Jednoga će dana, ne znamo točno kada, doći vrijeme da će se opet početi kupovati ruski plin, pa i LNG. Može se čekivati da, kada dođe taj trenutak, potreba za LNG terminalom više neće biti toliko velika jer će plin dolaziti kopnenim plinovodima kao i prije, a on je konkurentniji od LNG-a – predvidio je Gelo.