Vlada je jučer donijela odluku o davanju dioničarskog zajma i o dokapitalizaciji HEP-a s 400 odnosno 500 milijuna eura. Znači, ukupno 900 milijuna eura bit će potrebno da bi kompanija sanirala gubitke ostvarene prošle godine zbog državnih mjera ograničenja cijena električne energije i plina. Trošak će znači platiti sami građani i kompanije kroz državni proračun.
Zdeslav Matić, energetski stručnjak je na svojim društvenim mrežama objavio kako smo ‘900 milijuna eura poklonili domaćim i bjelosvjetskim trgovcima plina i struje‘ te da je ‘posljednjih šest godina politika potpuno blokirala razvoj obnovljivih izvora energije, koji su danas najjeftiniji načina proizvodnje električne energije‘.
- Da smo, umjesto blokade, 900 milijuna eura uložili u nove vjetroelektrane i sunčane elektrane, mogli smo imati novih 500 MW vjetro i 350 MW sunčanih elektrana, godišnje proizvodnje oko 1,6 TWh, što čini 60 posto našeg dijela proizvodnje nuklearne elektrane Krško. Na razini godine, ta energija danas vrijedi oko 240 milijuna eura. Privatni developeri razvijaju desetak puta veće kapacitete i skidanje političke blokade nas može dovesti u energetsku neovisnost kroz nekoliko godina.
Mogu pretpostaviti kome to ne odgovara. Za naše velmože, izbor je bio jednostavan. Bolje dovesti HEP na rub bankrota i pritom napuniti džepove različitim trgovcima energije, nego ulagati u vlastitu proizvodnju i trajnu energetsku neovisnost – napisao je u objavi Matić pa smo ga kontaktirali da nam malo pojasni svoja razmišljanja.
Matić nam u početku kaže kako voli HEP slikovito objasniti kao ‘psa gdje rep maše psom na obratno‘. Zatim objašnjava da su u HEP-ovom slučaju rep dobavljači i trgovci.
- HEP je oduvijek bio nespretan s kupovinom energije. Prvo smo se oslanjali na srpske trgovce, a danas se oslanjamo na trgovce plinom i strujom koji dominiraju domaćim tržištem a koji nisu postojali prije deset godina, uz živi HEP i INU – kaže Matić.
Problem je taj, dodaje Matić, što je tih 900 milijuna u konačnici završilo u trgovačkim džepovima jer je njima ‘plaćena razlika u cijeni.‘
Na pitanje zašto je politika potpuno blokirala razvoj obnovljivih izvora energije, koji su danas najjeftiniji načina proizvodnje električne energije, kaže kako se kod nas ništa ne događa slučajno.
- Sve je to planirano jer nekim interesnim skupinama ne odgovara razvoj vjetroelektrana i solarnih elektrana, a tu ih se može više identificirati. Sigurno je to netko tko je već počeo sa svojim velikim investicijama i jednostavno ih želi na miru privesti kraju te da ih može kapitalizirati prema premium vrijednosti dok su svi drugi do tad blokirani – kaže Matić.
Dodaje kako u zadnje dvije godine u susjedstvu razvijaju na desetine ili stotine megavata godišnje dok mi nismo u istom periodu napravili ništa. - Sjedimo na EU novcima, ali nije povučeno ništa – kaže.
Kao primjer navodi cijelu Dalmaciju koja kako Matić kaže, ovisi o jednoj žici. Radi se o dalekovodu Konjsko – Melina koji je izgrađen 70-ih godina i koji je davno trebao biti revitaliziran i kojemu je kapacitet treba biti udvostručen.
- Tko je imao imalo pameti u glavi mogao je zaključiti da je taj dalekovod usko grlo, a koji ne postoji u bližim planovima HOPS-a i tek je predviđen za 2031. godinu. On je glavni ograničavajući faktor daljnjeg razvoja svih solara i vjetroelektrana u Dalmaciji. Bez tog dalekovoda, tj. bez njegove revitalizacije i povećanja kapaciteta nema ni povećanja proizvodnje u Dalmaciji, a o njemu se baš i ne razmišlja – govori Matić.
Napominje kako je čudan zakon o poljoprivrednom zemljištu koji predviđa da se pravo na korištenje državne zemlje dobiva na način tko ponudi visu cijenu. Matić kaže kako takav Zakon ne postoji nigdje drugdje.
- Kad se donosilo to rješenje mi smo imali premijski sustav u kojem se očekivalo da onaj koji dobije zemljište ponudivši najveću cijenu za državno zemljište, ponovno zatraži poticaje koji pokriju troškove ponude. S jedne strane motiviramo investitora da plati vise za zemlju a on se javi na natječaj koji će mu pokriti te troškove iz državnih sredstava.Tako smo zatvorili jedna suludi krug gdje investicija nije u državnom interesu već u nečijem drugom. sustav je dizajniran da ne bude funkcionalan i za to nema logičkog objašnjenja – zaključuje Matić.