Piše: Ariana Vela
Hrvatska udruga poslodavaca priopćenjem je iskazala nezadovoljstvo jer su tijela u sustavu upravljanja i kontrole Operativnih programa Učinkoviti ljudski potencijali obustavila dio plaćanja korisnicima po odobrenim izvještajima za provedene aktivnosti. S druge je strane Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, kao upravljačko tijelo za navedeni operativni program, poslalo protupriopćenje, najavivši da korisnici neće biti uskraćeni za sredstva koja im pripadaju. Tko je u pravu i je li povod ovoj neugodnoj situaciji sporna Odluka Vlade Republike Hrvatske o ograničavanju korištenja sredstava predviđenih državnim proračunom Republike Hrvatske i financijskim planovima izvanproračunskih korisnika proračuna za 2020. godinu?
Hrvatska udruga poslodavaca, točnije, njihova granska udruga konzultanata za EU fondove upozorila je nedavnim priopćenjem da korisnici Europskog socijalnog fonda dobivaju obavijesti u kojima stoji da će im novac odobren po prethodnim izvještajima (op.a. Zahtjevima za nadoknadom sredstava) biti uskraćen. HUP, točnije, navodi da će 'projekti stati i da će u slučaju da korisnici ne provedu aktivnosti i ugovorene rezultate projekta, morati vratiti sav novac koji su ranije kroz projekt potrošili'. Smatrajući da se radi o neplaniranoj izmjeni Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava od strane tijela u sustavu upravljanja i kontrole, HUP upozorava da se na ovaj način korisnika stavlja u izrazito nepovoljni položaj, narušavajući mu likvidnost, a ne dijeleći odgovornost za rezultate i rokove.
Nije trebalo dugo da se oglasi Upravljačko tijelo za navedeni operativni program – Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, rekavši da su interpretacije HUP-a netočne i da potpore neće biti umanjene, već da se radi o stvarnoj procjeni korištenja predujmova te pokušaju sustava da spriječi kasnije velike povrate zbog viška uplaćenih sredstava.
Prvo pitanje koji si svaki normalan laik treba postaviti jest ono iz uvoda – tko je u pravu, a tko u krivu?
Suštinski gledano, i jedna i druga strana imaju valjane argumente, međutim odgovor je potrebno potražiti upravo u ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava na koji se svi pozivaju.
Upravo je posebnim uvjetima navedenog ugovora utvrđeno da korisnici Europskog socijalnog fonda imaju pravo na predujam. Nažalost, za razliku od drugih operativnih programa, u ovim ugovorima nije jasno naznačeno da se predujam 'čisti', kako mi konzultanti to kažemo, odmah. Drugim riječima, potpišete ugovor, zatražite predujam bez da ste proveli i jednu aktivnost, dobijete, na primjer, 40 posto ugovorenog iznosa bespovratnih sredstava. Nakon toga provedete neke aktivnosti, izvijestite kvartalno, izvještaj vam se odobri i dobijete još jednu uplatu (iako je predujam već na računu i njije u potpunosti iskorišten). Dakle, dobivate novac unaprijed. Mogli bismo reći da vas EU fondovi na neki način kreditiraju i osiguravaju stabilan cash-flow, iako ste vi kao korisnik obećali da ćete to napraviti sami dostavom projektne prijave.
S druge strane postoji i jedan catch, a taj je da posrednička tijela razine 2, ona zadužena da obradu izvještaja, imaju naviku kasniti. O tim sam kašnjenjima pisala godinama, čak su me zbog toga što sam se to usudila javno reći na Odboru za praćenje provedbe ovog Operativnog programa izbacili iz njega (izmislivši, naravno, praktičan razlog). I ta kašnjenja nisu beznačajna jer se događa da su duža od pola godine. Znači, tijelo koje je uglavnom plaćeno iz EU fondova da obradi izvještaj i plati u roku 30 plus 30 dana to napravi u 6 mjeseci i tako niz korisnika iz osjetljivih skupina, kako to i HUP dobro opisuje, dovodi u problem s novčanim tokom projekta. Korisnici se ne usuđuju tužiti jer se ne žele zamjeriti, a i zato što se hrvatsko pravosuđe pokazalo toliko efikasnim da će čak i posredničko tijelo koje jako kasni obraditi izvještaj i platiti prije, nego na sudu uopće vidite pripremno ročište. O kamatama uopće nema smisla govoriti.
Još jedan catch je da ovdje u suštini nije došlo do nenadane izmjene ugovora, nego (nevjerojatno, ali istinito) do pravilne primjene ugovornih odredbi. Naime, opći uvjeti ugovora omogućuju tijelima da, pojednostavljeno rečeno, umanje isplatu po odobrenom izvještaju ako utvrde da na računu korisnika leži nepotrošen novac.
Problem je u tome što Upravljačko tijelo mora postupati po uputi Ministarstva financija da štedi i reže gdje god može, a to Ministarstvo postupa u skladu s onom spornom Odlukom Vlade iz uvoda (koja je sporna i u pogledu javnih nabava) pa sada imamo ministra financija koji suštinski kroji pravdu i u javnim nabavama i EU fondovima i to na temelju Odluke kojoj se moraju pokloniti sva nadležna tijela, slagala se s njom ili ne.
Suštinski je problem, a na njega upozoravam godinama, da strane ne čitaju ugovore, da država ne poštuje vlastite zakone i da smo se i u EU fondovima doveli do situacije da stvaramo frku i ugrožavamo projekte, korisnike i one koji bi trebali osjetiti dobrobiti provedenih projekata.
Tako dolazimo u situaciju da tijela navikavaju korisnike na predujmove i dodatna plaćanja, što ne bi trebala, onda dolazi drugo tijelo i traži da se takva praksa obustavi, a na kraju stradaju korisnici koji su isto preskočili ugovorne odredbe kojima je ovakvo ponašanje na određeni način dopušteno (kad novca ima dovoljno).
Realnost je da novca u Državnom proračunu nema, da ne znamo na što su točno alocirana preostala sredstva i da je na snazi velika štednja. Međutim, jednako su tako na snazi obvezno-pravni ugovori po kojima korisnici i tijela u sustavu moraju postupati i zato bi bilo dobro da naprave prvi korak, a to je da te ugovor pročitaju i počnu ih se držati.
Posebno se to odnosi na državu koja je puno češće maćeha svojim građanima pa tako i korisnicima bespovratnih sredstava iz fondova EU-a.