Dodjelom licencija turističkim vodičima donedavno se smatralo da su oni ujedno osnovali obrt ili tvrtku. Zbog toga im je oduzeto pravo na HZZ-ovu naknadu i isplaćenu naknadu morali su vratiti. Zakonskim izmjenama ispravljena je pogreška, ali nije riješen već nastali problem
Prošlog je tjedna Hrvatski sabor izmijenio Zakon o pružanju usluga u turizmu kojim je sada propisano da se turističkim vodičima izdaju rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje usluga turističkog vodiča, a ne rješenja o odobrenju za pružanje usluga turističkog vodiča, kao što je to bilo propisano odredbama koje su prije bile na snazi. Iako je to dobra vijest, na primjeru vodiča Hrvoja Roksandića iz Poreča pokazat ću da će se, prema svemu sudeći, i dalje vući repovi prethodnoga lošeg zakonskog rješenja.
Nije bilo zloupotrebe
Roksandić je nakon nekoliko godina rada u tvrtki sporazumno raskinuo ugovor o radu u rano proljeće 2018. Potkraj travnja te godine, nakon završenoga edukativnog programa dobio je licenciju za turističkog vodiča, ali nije se odmah angažirao, tj. otvorio svoju tvrtku, zato što je, objasnio je, sezona već počela.
Prijavio se kao nezaposleni u pulski HZZ i dobio je rješenje da će za prva tri mjeseca dobivati 4189,50 kuna, a preostalo vrijeme korištenja 2094,75 kuna. Međutim, potkraj kolovoza pulski HZZ rješenjem mu je oduzeo pravo na naknadu i zatražio povrat već isplaćene naknade od 10.962,53 kune.
Jedina naknada na koju je prema rješenju imao pravo bila je ona od 31. ožujka 2018. do 26. travnja (27. travnja dobio je licenciju), dakle imao je pravo na naknadu za samo 26 dana. I tu dolazimo do problema tretiranja licencije, što je sada riješeno izmjenama zakona.
Naime, kad je Roksandić dobio licenciju, ujedno je dobio rješenje o 'odobrenju za pružanje usluga turističkog vodiča'?! Rješenje se moralo izdati prema Zakonu o pružanju usluga u turizmu. To je, zapravo, značilo da su Roksandić i novolicencirani onoga dana kad su dobili licencije ujedno registrirali gospodarski subjekt (obrt, j.d.o.o., što li već), što je potpuno besmisleno. To bi bilo slično kao kad bi se mene tretiralo da sam onog dana kad sam diplomirao novinarstvo odmah ušao u registar poreznih obveznika (RPO) i ne bih imao pravo na naknadu od HZZ-a te bih još morao plaćati i porez na temelju toga što sam u RPO-u.
Stvar je bila u tome što ni Roksandić ni bilo tko od novolicenciranih to nije ni shvatio tako, što je i logično, dakle s njihove strane nije bilo namjere da zloupotrijebe prava nezaposlenih. No upravo zbog shvaćanja da je dobivanje licencije ujedno registracija poslovnog subjekta HZZ je Roksandiću i drugim turističkim vodičima oduzeo pravo na naknadu te su morali vratiti već isplaćene iznose. HZZ se pozvao na dopis koji je u kolovozu 2018. poslala porečka Služba za gospodarstvo Državne uprave u kojem je navedeno da je Roksandiću 'odobreno pružanje usluga turističkog vodiča od 27. travnja 2018. do 21. siječnja 2019.'.
Trebalo bi biti retroaktivno
Zbog svega navedenoga Roksandić je tužio HZZ smatravši da nije trebao izgubiti pravo na naknadu i zatražio je da mu opet isplati naknadu koju je morao vratiti, ali i onu koju je trebao dobiti poslije kolovoza 2018. No prošlog tjedna, kao što sam naveo, Sabor je izglasao izmjene Zakona o pružanju usluga u turizmu u kojem se sada turističkim vodičima izdaju drukčija rješenja – o ispunjavanju uvjeta za pružanje usluga turističkog vodiča, što je nešto sasvim drugo, dakle ispunjavaju uvjete da tek osnuju obrt ili tvrtku, to ne znači da su ih time već osnovali.
Međutim, što će biti s Roksandićevom tužbom (većina oštećenih odustala je jer nema strpljenja boriti se s birokracijom), odnosno njegovim pravima prije ovih izmjena? Mislim da bi zakonodavac, svjestan besmislenosti dosadašnje zakonske odredbe, tu izmjenu morao primijeniti retroaktivno, što je moguće jer u ovom slučaju retroaktivnost ne bi dovela ljude u poziciju da budu osuđeni za nešto što nije bilo propisano zakonom. Upravo suprotno, zakonodavac bi retroaktivnošću omogućio tim ljudima da ih se oslobodi krivnje zato što je zakon bio nepravedan.
POST SCRIPTUM
Gotovo dvije godine poslije rješenja porečke Službe za gospodarstvo reagirala je i Porezna uprava dopisom (od 23. ožujka 2020.) u kojem traži od Roksandića da pošalje ispunjen formular za prijavu u RPO koju je, navode u PU-u, trebao poslati najkasnije osam dana 'od početka obavljanja djelatnosti' (27. travnja 2018.), što znači da je PU trebao obavijestiti o tome još 3. svibnja 2018. Tim nedavnim dopisom PU-a još se više zakomplicirala situacija jer nije isključeno da će Roksandić, ni kriv ni dužan, morati platiti porez (vjerojatno ipak neće jer nije imao prihod od djelatnosti, ali morat će prikupiti papirologiju) i doprinose unatrag dvije godine, što bi, doista, bio velik financijski udar na njega.