Prije nekoliko tjedana pisao sam o protuzakonitoj odluci Grada Otočca da sve one koji se koriste javnom površinom bez odobrenja lokalnih vlasti kazni tzv. kaznenim porezom, kako su se izrazili tamošnji gradski oci. I to deset puta većim nego što inače plaćaju ljudi i poduzeća koji uredno podnesu zahtjev za korištenje javne površine. Sada nam primjer nepoznavanja propisa lokalnih vlasti dolazi iz meni inače dragog i prekrasnog Malog Lošinja.
Samo da podsjetim, u Otočcu su donijeli protuzakonitu odluku o uvođenju 'kaznenog poreza', umjesto da su samo promijenili već postojeću sasvim legalnu Odluku o komunalnom redu na način da su pooštrili još uvijek male kazne. Nije ovo prvi put da pišemo o nepoznavanju propisa lokalnih vlastodržaca, a u ovom slučaju Visoki upravni sud (VUS) ukinuo je gotovo tri godine nakon donošenja (rujan 2018.) Program mjera poticanja poduzetništva na području Grada Malog Lošinja za razdoblje 2018. – 2020. na temelju podneska tvrtke F. T. j.d.o.o. Naime, Program je donijela gradonačelnica Ana Kučić, no tvrtka F.T. osporila je njezinu nadležnost za donošenje takvog akta.
Proširila nadležnosti
Gradonačelnica je, stoji u presudi, odbacila takve navode argumentirajući time da je Program 'poslan na suglasnost Ministarstvu financija, zajedno s godišnjim izvješćima o dodijeljenim potporama za 2018. i 2019. te je Ministarstvo prihvatilo i Program i izvješća' pa je, prema tome, smatra, akt važeći. Program je donijela, izjasnila se, na temelju članka 48. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (ZoLP(R)S), koji zaista propisuje nadležnosti gradonačelnika.
Međutim, taj članak govori o tome da gradonačelnik 'priprema prijedloge općih akata, izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela, upravlja prihodima i rashodima jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, u skladu sa zakonom i statutom odlučuje o drugom raspolaganju imovinom u skladu s ovim Zakonom, statutom jedinice i posebnim propisima, i drugo'. U ovom je slučaju važno ono što je prvo spomenuto – priprema prijedloge općih akata, izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela. Doduše, možda je gradonačelnica mislila na stavak 2. članka 48. ZoLP(R)S-a u kojem piše da prvi čovjek općine ili grada može odlučivati o visini pojedinačne vrijednosti do najviše 0,5 posto iznosa prihoda lokalne samouprave, ali u ovom je slučaju iznos ipak veći od spomenutog limita.
Odluku o donošenju Programa, s obzirom na nadležnosti regulirane ZoLP(R)S-om (čl. 35.) trebalo je donijeti zapravo Gradsko vijeće Malog Lošinja, a ne gradonačelnica, kako i stoji u presudi. Naime, gradsko vijeće je ono koje odlučuje o raspolaganju novcem, što 'reguliraju brojni propisi i nadziru središnja državna tijela i Europska komisija' jer je riječ o znatnim državnim potporama 'u koje spadaju i potpore u nadležnosti jedinica lokalne samouprave'.
Naštetila sebi i poduzetnicima
Na kraju, prema Zakonu o poticajima, državne potpore moraju biti usklađene s Nacionalnim programom ruralnoga razvoja i pravilima Europske unije o državnim potporama, a kako se dio potpora iz Programa odnosi na provođenje mjera ruralnog razvoja, jedinice lokalne samouprave mogu ih provoditi samo ako su ih odobrili Ministarstvo poljoprivrede i Europska komisija. Iz gradonačelničina očitovanja jasno je da prije donošenja Program nije dostavljen Ministarstvu poljoprivrede, već Ministarstvu financija, iz čega proizlazi da je povrijeđena i procedura donošenja Programa.
Zato je VUS ukinuo taj program mjera poticanja poduzetništva. Ovdje ne komentiram Program, koji je možda i dobar, iako sam pročitao i primjedbe. Ovdje je problem u elementarnom nepoznavanju zakonski regulirane procedure. Problem je i u tome što će svi dosadašnji postupci dodjele novca biti poništeni. A pitanje je i kako sada vratiti novac od onih kojima je dodijeljen jer su ga sigurno potrošili. Dakle, zbog glupe pogreške i Grad Mali Lošinj i gradonačelnica stvorili su sebi probleme kao i lokalnim poduzetnicima.
Post scriptum:
Tvrtka F. T. je, među ostalim, navela da je u čl. 12. Program diskriminatoran jer se u njemu navodi da pravo na potporu ne može ostvariti fizička osoba koja je zaposlenik Grada Malog Lošinja ili član Povjerenstva za dodjelu potpora, niti osoba koja živi u zajedničkom kućanstvu sa zaposlenikom Grada Malog Lošinja ili članom Povjerenstva… Gradonačelnica pak smatra da bi se bez toga 'na natječaj za dodjelu potpore mogli javiti svi zaposlenici gradske uprave i članovi njihovih obitelji i time biti privilegirani u odnosu na ostale'. Mislim da je tu u pravu.