Kupac i prodavatelj potpisali su kupoprodajni ugovor za jednu nekretninu koji je nakon toga ovjeren kod javnog bilježnika. Nakon toga je kupac uplatio novac na prodavateljev račun, ali kad su ponovno došli k bilježniku da im sastavi tabularnu izjavu, odbio ih je
Nazvao me sveučilišni profesor koji se ujedno bavi poduzetništvom da mi se požali na postupanje javnih bilježnika. Naime, kupio je nekretninu, ugovor je ovjerio kod javnog bilježnika, ali kad je trebalo ovjeriti i tabularnu izjavu, bilježnik ga je, tvrdi, pomalo grubo odbio.
Ne želim biti dosadan onima koji znaju, ali čisto za početak navedimo da je tabularna isprava/izjava dokument kojim prodavatelj izjavljuje da je nekretnina u cijelosti isplaćena i da dopušta upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na kupca. Ona može biti dio kupoprodajnog ugovora ili se može izdati kao zaseban dokument. Također može biti uvjetna, primjerice da se kupcu dopušta upis vlasništva nakon isplate kupoprodajne cijene, ili bezuvjetna, kojom se kupcu dopušta upis prava vlasništva bez ikakve daljnje suglasnosti.
Moj sugovornik i prodavatelj nekretnine dogovorili su se da tabularna izjava bude zaseban dokument. Tako su njih dvojica, priča mi, u jedan petak tijekom jutra sklopili ugovor o kupnji nekretnine, nakon čega su otišli k javnom bilježniku koji je taj ugovor ovjerio. Nakon toga profesor je uplatio dogovoreni iznos na račun prodavatelja, ali kako je polako istjecao dan, više nije bilo mnogo vremena da odu ponovno k javnom bilježniku kako bi sastavili i ovjerili tabularnu izjavu pa su se dogovorili to učiniti u ponedjeljak. Nisu smatrali da o tome moraju obavijestiti javnog bilježnika kod kojeg su ovjerili ugovor jer je to ionako stvar rutine.
Zbunjeni pogledi
– U ponedjeljak sam imao i neke druge prije dogovorene obveze, ali sve sam to uračunao, tako da sam zadovoljan proveo vikend s obitelji. Mislio sam da je to puka formalnost i da to javni bilježnici rutinski odrađuju – govori sugovornik.
Međutim, stvari nisu pošle kako treba u ponedjeljak kad su se njih dvojica našla u osam ujutro kod javnog bilježnika. Čim su ušli, konstatirali su da su sami, odnosno da nema drugih stranaka, pa su već zadovoljni tom činjenicom pokucali na vrata javnog bilježnika. On ih je upitao: ‘Što sad trebate?‘ Rekli su mu da su došli riješiti tabularnu izjavu. Javni bilježnik nervozno je odgovorio: ‘Ja sam vam riješio ugovor, idite k drugom bilježniku za tabularnu izjavu.‘
Moj sugovornik i prodavatelj nekretnine zbunjeno su se pogledali. Pitali su ga zašto on ne može napraviti i ovjeriti tabularnu izjavu, na što im je bilježnik na pomalo grub način odgovorio da nema vremena za to ponavljajući da im je on riješio ugovor, a neka za ostalo potraže drugoga. Nije im bilo jasno u čemu je problem, drugih stranaka nema, zašto mora netko drugi odraditi taj posao i, na kraju krajeva, zašto im se tako grubo obraća. I nakon opetovanih molbi da im to riješi jer imaju obojica i druge obveze taj dan, javni bilježnik je ostao pri svom pa su na kraju moj sugovornik i prodavatelj nekretnine ljutiti otišli potražiti drugog javnog bilježnika.
Druga je bila javna bilježnica. Dok su do nje stigli i došli na red, izgubili su jedan sat. Moj sugovornik priča mi da mu je tada bilo jasno da neće stići na dogovoreni sastanak na drugome mjestu, stoga je ljudima s kojima se trebao sastati javio kakva je situacija ispričavajući se zbog toga.
I druga prilika zamalo propala
– Što je najgore, stvarno mi je bio važan sastanak, koji sam morao odgoditi za srijedu, a zato sam morao pomaknuti i neke druge rokove – kaže sugovornik, još ljutit na javnog bilježnika.
Ali njega i prodavatelja uzrujala je i javna bilježnica kojoj su došli. Kad su joj rekli što trebaju, ljutito im je očitala lekciju pitajući ih zašto im ‘tabularku‘ nije sastavio bilježnik kod kojeg su ovjerili kupoprodajni ugovor. Počela je raditi na njezinoj izradi cijelo vrijeme gunđajući jer to mora raditi. Vrtio sam glavom lijevo desno dok mi je to pričao jer ispada kao da im ona čini uslugu iako zapravo zarađuje na tom poslu koji je, uostalom, obvezna odraditi, kao što je to trebao i prvi bilježnik.
‘E, svašta‘, pomislio sam, no nadam se da će ova priča biti neka vrsta poticaja drugim javnim bilježnicima, a vjerujem da ih većina svoj posao radi kako treba, da se tako ne ponašaju prema svojim strankama.
POST SCRIPTUM
– Kod prvog javnog bilježnika nije bilo doslovno nikoga, osim njega bili su još zaposlenici u njegovu uredu, pa ne znam što je bio razlog da nas odbije. Da je barem na lijep način objasnio da ima posla, nekako bismo i razumjeli, ali ovako, em smo otišli uvrijeđeni, em smo izgubili vrijeme kod druge, također neljubazne bilježnice – rezignirano zaključuje moj sugovornik.