Prije nekoliko brojeva pisao sam o problemu 'najbržeg prsta', načela koje se često primjenjuje pri raspisivanju javnih natječaja. Naveo sam primjere natječaja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i koncesijskih odobrenja na pomorskom dobru. Samo usput spomenuo sam problem kasnog izdavanja koncesijskih odobrenja, zato bih sada malo više o tome.
Tada je bila riječ o koncesijama za štandove na pomorskom dobru, a sada sam razgovarao s ugostiteljem na moru koji je kao vlasnik ugostiteljskog objekta posljednjih dvadeset godina imao koncesijsko odobrenje na pomorskom dobru. Uložio je u terasu iako, kaže, lokacija do prije šest-sedam godina baš nije bila atraktivna. Razlog povećanja atraktivnosti odredišta posljednjih godina, tvrdi, jest u tome što su on i ostali korisnici koncesijskog odobrenja podizali njegovu vrijednost svojim ulaganjima i širenjem ponude.
U međuvremenu je lokacija postala vrlo zanimljiva i ostalim poduzetnicima, što znači da je ulaganje u taj biznis postalo nesigurnije. No biznis kao biznis, uvijek nosi i dozu nesigurnosti, što ne bi trebao biti problem, odnosno konkurenciju treba pozdraviti, ali pod uvjetom da su pošteno postavljena pravila igre i da (u ovom slučaju) lokalna zajednica stvori dobro tržišno okružje.
Ali poduzetnik mi je objasnio s čim se suočavaju u njegovoj lokalnoj sredini (slično je i u ostalima), odnosno opisao mi je proces od prihvaćanja plana upravljanja pomorskim dobrom do izdaje koncesijskog odobrenja za pojedinu mikrolokaciju.
Odluke kasne mjesecima
U postupku ćete vidjeti niz nelogičnosti i nemogućnosti planiranja ulaganja i njegova povrata. Sve je propisano Uredbom o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru iz 2004., koja se mijenjala tri puta, posljednji put 2014. Prema njoj, prijedlog plana za upravljanje pomorskim dobrom općina/grad šalje u mjerodavnu županiju do 1. prosinca, a županija bi ga trebala potvrditi 31. prosinca.
U praksi ta potvrda i suglasnost na plan iz županije stižu tek u ožujku ili travnju iduće godine, dakle tri do četiri mjeseca poslije, kad bi se poduzetnici već uvelike trebali pripremati za sezonu. Što je još gore, nakon županijskog odobrenja općine i gradovi uopće nemaju rok za objavu plana prema kojem bi poduzetnici trebali podnijeti zahtjev za koncesijska odobrenja.
Kad se pak plan napokon objavi, koncesijsko odobrenje dodjeljuje se (posljednjih nekoliko godina) samo na godinu dana iako je Uredbom omogućeno davanje na rok do pet godina.
– Svatko tko je u poslu, razumije koliko nesigurnosti i stresa takva praksa unosi u poslovanje. Osim toga, iako se odobrenje deklarativno izdaje na godinu dana, možemo početi raditi tek nakon što Vijeće za koncesijska odobrenja izda odobrenje, što je u praksi tek u travnju ili svibnju, a katkad i u lipnju, i vrijedi do 31. prosinca tekuće godine – kaže poduzetnik.
Da, koncesijsko odobrenje dobiva se u nekim slučajevima tek u lipnju pa možete zamisliti pod kakvim je stresom poduzetnik koji čeka rezultate natječaja za koncesiju. Hoće li ulagati i što ako ne dobije koncesiju, pitanja su za treniranje njegovih živaca. Ako pak čeka rezultat natječaja i tek onda ulaže, debelo kasni s poslom u toj sezoni. K tome se još nadoda i ona prije ispričana priča o 'najbržem prstu' koja se ponavlja svake godine.
Obezvređivanje ulaganja
– Zbog 'najbržeg prsta' postoji realna opasnost da uložite sto tisuća eura i da iduće godine na vašu lokaciju dođe netko drugi. To je, jednostavno, ekonomski neopravdano i suprotno svakom razumu. Da se razumijemo, ne smatram da bi bilo tko trebao imati monopol, ali pravila igre s razumnim rokom povrata investicije morala bi postojati – veli poduzetnik.
Iz svega napisanoga može se zaključiti da postupak od prijedloga plana za upravljanje pomorskim dobrom do izdavanja koncesijskih odobrenja traje više od šest mjeseci i da dobivanje koncesije na godinu dana prema načelu 'najbržeg prsta' obezvređuje prethodna ulaganja, sigurnost u poslovanju, mogućnost planiranja te ne uzima u obzir razuman rok za povrat uloženoga. Nadam se da će jedinice lokalne samouprave promijeniti takva pravila igre.
POST SCRIPTUM
Poduzetnik je rekao još jednu zanimljivu stvar koja upozorava na to zašto nije dobro svake godine raspisivati natječaj za koncesijsko odobrenje. Tako se, gomilanjem istog posla iz godine u godinu, objašnjava, nevjerojatno pritišće lokalna samouprava, a to bi se moglo izbjeći da se koncesijska odobrenja izdaju na pet godina. Time bi se osigurali opstanak i ostanak lokalnog stanovništva u primorskim mjestima i na otocima, za što, inače, u Vladi često govore da im je to jedna od najvažnijih politika.