Poduzetnici u kratkom roku ne smiju paničariti. Potraje li kriza, pomoć biznisu moraju pružiti fiskalna i monetarna vlast – od odgode naplate ili oprosta dijela poreza do lako dostupnih kredita za likvidnost
Već godinama ponedjeljkom navečer, prije termina u kojemu naša skupina košarkaša veterana istrči na teren, igra druga skupina košarkaških rekreativaca. Ni snijeg ni vrućine nisu razlog da ne dođu. Ovog ponedjeljka, međutim, na naše iznenađenje, dočekala nas je prazna dvorana. Kako je među izostalima mnogo onih koji su u sigurnosnom sustavu, nije trebalo mnogo zbrajati. Zaključak je bio da su ih sve 'digli' jer je potvrđeno, a drugi dan bit će javno objavljeno, da u Hrvatskoj postoji prvi slučaj zaraze koronavirusom.
Pokazalo se da je signal točno protumačen. Jednako kao i zaključak s 'after-basket' druženja da se određeni stupanj panike ne može, pa zapravo i ne treba, pokušati potpuno suzbiti. Navala dijela građana na trgovine u utorak kako bi se opskrbili za slučaj ostvarenja nekog lošeg scenarija bila je očekivana. Tu jedino pomaže taktika koja se primjenjuje kad izbije financijska kriza. Važno je da drugoga dana police opet budu pune i da, ako opet uslijedi panična navala, i treće jutro police moraju biti pune.
Police moraju biti pune
Kad je ono u vrijeme financijskog sloma 2008. počela navala štediša na bankovne šaltere u Hrvatskoj, prema pričanju upućenih, svaki je dan na zagrebački aerodrom iz Frankfurta slijetao teretni avion s paletama eura. Ni jedan štediša nije izašao ni iz jedne banke bez ušteđevine koju je naumio podignuti. Nakon desetak dana opsade, premda financijska globalna opasnost nije bila jenjala, navala na šaltere je prestala. Prije uspaničeni štediše počeli su devize malo-pomalo vraćati u banke.
U malim dućanima to je možda i teže kopirati, ali veliki trgovački lanci moraju danas dokazati sposobnost punjenja polica. Ako tijekom cijelog rata nije bilo nestašica, nema nikakvog razloga da ih bude sada.
Kad smiri potrošačku paniku s jedne strane prekomjernog trošenja, a s druge strane prekomjernog odricanja od potrošnje, za Vladu dolazi možda i teži zadatak. Građani potrošači reagiraju odmah. Poduzetnici i menadžeri, odnosno tvrtke, imat će sporije reakcije, ali tu se moraju naći efikasni načini bajpasiranja mogućih poremećenih novčanih tokova.
Može se očekivati da odgovorne tvrtke i njihova vodstva neće prvih par tjedana do mjesec dana panično reagirati rezanjem troškova ili raskidom dogovorenih odnosa u kanalu B2B. U srednje kratkom roku, recimo od dva do tri mjeseca, već bi se uza signale usporavanja rasta gospodarstava mogli pojaviti nervozni potezi. To su uvjeti u kojima poslovna zajednica, najprije unutar sebe, treba pokazati da priče o društveno odgovornom ponašanju, u kojemu maksimiranje profita nije jedini kriterij, nisu samo prazna PR-ovska predstava. Iznimno je važno razgovarati sa svim akterima u dobavnom ili prodajnom lancu svakog poduzeća kako bi se, po svemu sudeći, ipak samo sezonski udar straha od novog virusa što bolje neutralizirao.
Nekonvencionalne mjere
Kao što svaka tvrtka treba razraditi više scenarija ovisno o razvoju neprilika s koronavirusom, tako se može očekivati da i u Vladi imaju ekonomske scenarije kako reagirati prema scenariju A, B ili C. Važno je usklađeno planiranje i pripremanje ministarstava financija i gospodarstva te središnje banke. Oni, ako treba, mraju imati i nekonvencionalna rješenja.
Recimo da se u teško ostvarivom, ali ipak mogućem, najgorem C-scenariju pod utjecajem psihoze zbog koronavirusa dogode veći poremećaji u ostvarivanju planova tvrtki u pojedinim djelatnostima. Ne smije se dogoditi da država misli samo na sebe i osiguranje plaća zaposlenih u državnom sektoru. A privatni neka se snalazi. Zdravstvene opasnosti jednako pogađaju i državni i realni sektor, pa i podnošenje tereta mora biti podjednako. Već sada, zlu ne trebalo, Ministarstvo financija moralo bi imati pripremljene mjere za labavije rokove plaćanja ili oprosta dijela poreza i ostalih davanja najpogođenijima. Jednako tako treba imati pripremljene mjere za, ako treba, zaduživanje proračuna kako bi se stvorio fond iz kojega bi najpogođeniji sektori dobivali kakvu-takvu izvanrednu, jednokratnu financijsku pomoć. A očekivalo bi se da i monetarna vlast ima pripremljen paket mjera anticiklične politike.
Možda u fiskalnoj i monetarnoj vlasti i postoji takva svijest, ali za svaki slučaj HGK, HUP i ostale gospodarske udruge morali bi u kratkom roku i sami pripremiti prijedloge konvencionalnih i nekonvencionalnih mjera.