Vrijeme je za helikopterski novac, koliko god se to protivilo ekonomskim vjerovanjima glavnih kreatora ekonomskih politika u Hrvatskoj. Sigurno neće pogriješiti ako u ovoj dramatičnoj situaciji osiguraju više nego manje pomoći
E, da nam je sad Radimir Čačić na mjestu potpredsjednika Vlade za gospodarstvo... Ako treba, i s onim poznatim 'prvi potpredsjednik'. Ili bar netko sličan njemu.
Čačić se nije najbolje snalazio u mirnodopskom provođenju reformi, ali je svojim tenkovskim, projektnim pristupom rođen za gospodarske 'ratne' situacije. Kakvu na početku proljeća 2020. imamo u Hrvatskoj u obliku kombinacije pandemije koronavirusa i lokalnoga zagrebačkog potresa (k tome hladnoću i prvi snijeg). I dok zdravstveno-sigurnosna ekipa u Vladi suvereno vodi usporavanje istodobnog broja pacijenata zaraženih koronavirusom, ekonomska ekipa razočarala je poslovnu zajednicu.
Čista kamilica
Paket od 63 mjere, koji se uglavnom svodi na odgode obveza tvrtkama koje sljedećih mjeseci neće ništa uprihodovati, pokazuje se, u usporedbi s mnogo drugih zemalja, kao čista kamilica. Ostaje još tanašna nada da će Plenkovićeva vlada u sljedećih tjedan dana napokon objaviti primjereni paket žestoko poticajnih mjera kako bi biznis koliko-toliko mogao očuvati radna mjesta i biti sposoban za novi proizvodni ciklus.
Jedan od razloga razočaravajućeg paketa ekonomskih mjera jest to što u gospodarskim sektorima imamo defenzivne igrače. Zdravko Marić je vrlo dobar ministar financija, ali branič državnih financija teško može izaći izvan okvira, kako i sâm naglašava, brige za financijsku stabilnost javnih financija. On je u sukobu interesa jer je ujedno potpredsjednik za gospodarstvo. Istodobno guverner HNB-a Boris Vujčić također igra u obrani (stabilnost cijena i tečaja).
I to su jednom i drugom zadane dužnosti. Nažalost, ministar gospodarstva Horvat ili se u ovoj situaciji izgubio ili je marginaliziran. U Njemačkoj je glavna figura žestoke pomoći gospodarstvu upravo ministar gospodarstva Altmaier.
Premijer Plenković točno procjenjuje da bi koronakriza mogla donijeti 'nesagledive ekonomske posljedice'. Ali ni on nema iskustvo djelovanja u realnom sektoru i tu ne pokazuje državničku ekonomsku viziju što raditi. S obzirom na to da od odlaska Martine Dalić de facto nije imao potpredsjednika za gospodarstvo, sad se to jako osjeti. Nema nikoga tko će lupiti šakom o stol i u Čačićevu stilu sve 'izuti iz cipela'.
Posebno iritira birokratski pristup u ratnim uvjetima. Pa tako na olakšice neće moći računati oni koji Poreznoj upravi duguju 201 kunu i više. Svi se štite da ne bi poslije možda odgovarali jer se nisu držali i inače loših zakonskih rješenja. U zagrebačkoj Areni, u koju je postavljeno više stotina kreveta za potencijalne bolesnike, sasvim sigurno nema propisan broj tuševa za bolesnike, ali to nije bila zapreka ministrima Božinoviću i Berošu da taj rizik, kao i mnoge druge, preuzmu na sebe. Ovo su vremena kad lideri preuzimaju odgovornost. Naravno, ako znaju ili osjećaju što treba raditi.
Što bi se ipak moglo učiniti? Odluke mora, kad već nema golgetera u ekipi, donositi sâm Plenković. Teško da će ministar financija prihvatiti pretvaranje odgoda obveza prema proračunu u otpise. Budimo iskreni, kad sve prihode i rashode stavi na papir, vjerojatno je za svoju 'firmu' užasnut kao i većina financijaša po poduzećima za svoje tvrtke. Zato je na 'predsjedniku uprave' da presiječe.
Kotač ne smije stati
Moguće je sljedeće: poslovnim bankama dati izravna državna jamstva za kredite za likvidnost pogođenim tvrtkama. Vrijeme je za helikopterski novac, koliko god se to protivilo ekonomskim vjerovanjima glavnih kreatora ekonomskih politika u Hrvatskoj. Sigurno neće pogriješiti ako u ovoj dramatičnoj situaciji osiguraju više nego manje pomoći.
Naravno, ima još dosta nebirokratskih lijekova. Koji će u budućnosti imati nuspojava. Ali sad je vrijeme da se žestoko pomogne gospodarstvu. Da bi ono moglo izdvajati poreze i doprinose za javni sektor. Kotač ne smije stati, a kako stvari u ovom trenutku stoje, Vlada će poduzetnike i menadžere ostaviti bez goriva.
Posebno je važno pri svakoj mjeri, pa i zdravstveno-sigurnosnima, voditi računa o proizvođačima robe. Posebno izvoznicima.
Ako se pandemija koronavirusa produlji, u jednom će se trenutku dogoditi razmjena između država. Pitanje će biti u stilu: 'Trebate robu koju proizvodi tvrtka iz moje zemlje? A, sorry, zabranili smo njezin izvoz. Ali spremni smo napraviti iznimku. Čuli smo da vi u Hrvatskoj imate proizvođača jednog proizvoda koji treba jednoj našoj tvrtki...' Možda se to nekomu čini kao plod bujne mašte, ali trampa se može vratiti u modu, što se kaže, preko noći.