Monetarna vlast (Europska središnja banka) ne usudi se nastaviti snažan rast kamatnih stopa, a fiskalna vlast (Vlada RH) ne želi rezanjem državne potrošnje pridonijeti smanjivanju inflacijskih očekivanja
Idući četvrtak, 14. rujna, donijet ćemo sveobuhvatan paket pomoći najugroženijima i omogućiti građanima zadržavanje standarda‘, rekao je nakon redovite sjednice Predsjedništva HDZ-a ponedjeljkom premijer Andrej Plenković. Dodao je da se govorilo o problemu inflacije i ‘imali smo sastanak i s guvernerom HNB-a‘.
Odgovarajući na pitanje o inflaciji i paketu, Plenković je rekao: ‘Oni koji su iskoristili krizu, kontekst povoljnijih cijena energenata, nisu dobro postupili. Važno je da paketi pomognu najugroženijima… Protiv inflacije se možemo boriti mjerama monetarne politike, povećanjem kamatnih stopa ili fiskalne politike, što radi Vlada, a to je porez. Tako smo prošle godine uveli dodatni porez na dobit i uprihodili oko 235 milijuna eura. To država može redistribuirati onima kojima je potrebno, recimo umirovljenicima‘.
Neodlučni političari
Pažljivo iščitavanje onoga što je predsjednik Vlade i HDZ-a rekao izaziva zabrinutost. Prvo, nije obećao kada će i kako inflacija u Hrvatskoj, koja se podignula na opasnih 7,8 posto, početi padati. Umjesto antiinflacijskog paketa sljedeći četvrtak bit će donesen redistribucijski paket pomoći najugroženijima. U nastavku iste rečenice premijer od ugroženijih prelazi na sve građane, kojima najavljuje ‘zadržavanje standarda‘.
Ako uz inflaciju od gotovo osam posto uspije zadržati standard prosječnoga građanina, zaslužit će Nobelovu nagradu za ekonomiju. Bilo bi to kao da je neki alkemičar napokon našao način kako željezo pretvoriti u zlato. Drugo, u izjavi je rečenica da je održan sastanak s guvernerom HNB-a, ali bez detalja. Što je rekao guverner Boris Vujčić, može se naslutiti iz njegovih drugih izjava. Koje se svode na to da su u Europskoj središnjoj banci (ECB) neodlučni treba li još dizati kamatne stope kako bi se umirila inflacija. Uvođenjem eura monetarna suverenost predana je Frankfurtu, gdje pretežu osobe koje u životu nisu osjetile inflaciju (osim guvernera Hrvatske i Slovenije, koji su još prije dvije godine na sastancima upozoravali na jednom oživjeli rast cijena). U borbi protiv inflacije nije problem ako je monetarno stezanje prejako, nego ako je preslabo. A izgleda da će se primijeniti taktika ‘pričekajmo do proljeća pa ćemo vidjeti‘.
Treće, Plenković banalizira ulogu fiskalne politike u borbi protiv inflacije. Svodi je na uvođenje poreza na ekstraprofit i dijeljenje prikupljenih 235 milijuna eura. Ljudi moji, glavna je poluga fiskalne politike smanjivanje državne potrošnje kako bi se primirila platežno sposobna potražnja! To predsjednik Vlade prešućuje. Umjesto da pada, državna potrošnja raste i tako dodatno podgrijava inflaciju. Da se u Banskim dvorima stvarno želi dati ozbiljan doprinos rušenju inflacije, bio bi napravljen rebalans sa smanjenjem državne potrošnje od, recimo, deset posto. Naime, inflacija se neće zadržati na sedam-osam posto. To je razina nakon koje obično slijedi ubrzanje.
Zbunjeni ekonomisti
Simptomatično je primijetiti da političari nisu jedini koji se baš ne snalaze u shvaćanju inflacije. Tako se mogla pročitati začuđenost što unatoč rastu inflacije ‘građani troše‘. Pa naravno da troše kad im je jasno da će za današnji novac sutra moći kupiti manje. Inflacija, uz ostale neizmijenjene uvjete, potiče potrošnju. Za razliku od deflacije, kad potrošač odgađa kupnju jer je izgledno da će cijene u budućnosti biti niže.
Zanimljivo je i ‘otkriće‘ da je današnja inflacija posljedica inflacijskih očekivanja, a ne stvarnog rasta troškova (energenata na početku ruske agresije na Ukrajinu). Pa naravno da nakon prve faze dolazi faza psihološke inflacije. Jedna je od definicija inflacije da je riječ o samonapuhavanju. Ispada da bi u medijima trebalo šutjeti o najavi rasta cijena pa bi se inflacija smirila. I to u uvjetima kad se predviđa realni rast plaća od pet posto, nove investicije pogonjene novcem iz EU fondova, kad se uoči izbora sljedeće godine najavljuje trinaesta mirovina ili kad se obećava zaštita standarda svih glasača. Što bi iz svega trebao zaključiti referent za formiranje cijena u Kauflandu, Lidlu, Studencu ili Konzumu? Pa, naravno, zaključio bi da se kupovna moć neće smanjivati i da treba dizati cijene.
Neki se optimisti nadaju da bi strah od gubitka na parlamentarnim izborima mogao uozbiljiti HDZ-ovu vladu u borbi protiv inflacije. Jer, zadnji put kad je HDZ izgubio važan faktor bilo je nezadovoljstvo birača padom standarda. Ali to je bila recesija. Primjeri Turske i Mađarske, gdje inflacija već dulje divlja, a politički vođe, predsjednik Recep Tayyip Erdoğan i premijer Viktor Orbán usprkos tomu ostaju na vlasti, upućuju da se ne treba nadati rušenju inflacije u Hrvatskoj zbog superizborne godine.