Aferu s kanaderom koji čami u Zrakoplovno-tehničkom centru prekrila je afera u zdravstvu jer je nakon smrti kolege Vladimira Matijanića otkriveno da nisu nabavljeni lijekovi za COVID-19. Ništa strašno za ministra zdravstva Vilija Beroša. Samo treba izroniti novi slučaj u nekom drugom resoru. A glasači su postojano vjerni
Glupe ptice! Zar su se baš morale u ponedjeljak zaletjeti u kanader? Lijepo je javnost zaboravila na kašnjenje s isporukom onoga drugoga kanadera koji je kod nas u hali. Bijes se okrenuo prema ministru zdravstva Viliju Berošu i ekipi iz KBC-a Split, a nakon smrti onoga jednog novinara. Svi smo se lijepo mogli vratiti i dovršiti zaslužene godišnje odmore. A vidi ovo! Dosadnjakovići iz MORH-a sad traže da naš tim ode do Zadra i sanira štetu od ptica. Živote, robijo!'
Tako zamišljam početak razgovora u Upravi Zrakoplovno-tehničkog centra (ZTC), tvrtke koja je u središte zanimanja javnosti dospjela kad se otkrilo da tamošnja ekipa kasni sa završetkom remonta jednoga kanadera i dvaju zračnih traktora.
Ali ako je nekakve bojazni i bilo, direktorov strah bio je pretjeran. ZTC je lanjski snijeg. Javnost će se sada još dan-dva baviti ministrom Berošem i splitskim KBC-om. Već će se pojaviti neka nova trodnevna afera negdje u državnom aparatu.
Jad, bijeda i kaos
Ispada da HDZ-ovoj vladi odgovara inflacija afera. Vjerno glasačko tijelo ne reagira negativno, a strahote postaju kratkotrajna neugodnost. Do ove godine bilo je normalno da vatrogasci uvijek obrane kuće. Sada desetak izgorenih domova više nije vijest. Kao ni to da je u požaru izgorio čovjek. Ako je dnevnih 15-ak mrtvih od covida normalno, zašto se uzbuđivati zbog jednoga ljudskog života izgubljenog u požaru (koji je onaj kanader u zagrebačkom hangaru možda mogao spasiti)?
U zamku inflacije afera ne treba upasti. Bar mi u Lideru nastojimo da nas se ne uvuče u limb. Kad je ono održana tragikomična konferencija za novinare na kojoj su ministar obrane Mario Banožić, direktor ZTC-a Zdravko Klanac i gospođa iz CERP-a odgovarali na novinarska pitanja, bilo je najavljeno da će se početkom ovoga tjedna održati sjednica Nadzornog odbora ZTC-a. Pa smo poslali pitanja u CERP i ZTC je li sjednica predstavnika vlasnika održana. Iz ZTC-a nikakva odgovora, iz CERP-a se upit vratio jer je glasnogovornica, naravno, na godišnjem, a iz Uprave se nitko nije javljao.
Pitat ćemo opet i opet. Jer, nije samo u pitanju kanader koji čami u hangaru Zrakoplovno-tehničkog centra. Stvar je mnogo šira. Ovo je primjer na kojemu se očitavaju sav jad, bijeda, kaos i nezainteresiranost Vlade za uvođenje kvalitetna sustava korporativnog upravljanja tvrtkama u potpunome ili većinskome državnom vlasništvu.
Prvo je prije nekog vremena ZTC maknut s popisa strateški važnih državnih poduzeća. Zašto je to učinjeno? Pa jedan je od uvjeta iz EU u nekom trenutku bio da se smanji broj državnih tvrtki. Pa je neke trebalo uvaliti Centru za restrukturiranje poduzeća, instituciji koja sliči čudnovatom kljunašu. Naime, niti je agencija za prodaju državnih tvrtki, a niti je holding koji ima ozbiljan sustav za upravljanje tvrtkama.
I tako je nastalo veliko veselje. Formalni je vlasnik CERP, koji je pod ingerencijom Ministarstva gospodarstva. Glavni naručitelj drugo je ministarstvo – MORH. A da kaos bude potpun, predsjednica Nadzornog odbora je Vildana Megla, načelnica u trećemu ministarstvu, onom pomorstva, prometa i veza. I eto bermudskog trokuta u kojemu je moguće da usred sezone tehničari idu na godišnji, da neki rade u inozemstvu, a neki popravljaju privatne automobile koristeći se osnovnim sredstvima rečenoga Zrakoplovno-tehničkog centra. Pri čemu direktor Klanac ne vidi nikakav problem da dečki, kad imaju vremena, unutar Centra servisiraju privatna vozila.
Dosadni OECD
Da je volje i želje u Plenkovićevim Banskim dvorima, državnim bi se tvrtkama upravljalo iz državnog holdinga, kakvi postoje u niz razvijenijih država. I u kojima posao nadzora i upravljanja vode neovisni profesionalci. Naravno, ovdje je to utopija, jer što bi rekli zainteresirani stranački kadrovi? A i ministri bi ostali bez znatna dijela unutarpartijske moći. Prije 15-ak godina bio je oformljen jedan takav holding. Na čelu mu je bila ozbiljna Dunja Vidošević, ali vlast joj je bila oduzeta nakon samo nekoliko mjeseci.
Još postoji slabašna nada da bi država mogla bar formalno ozbiljnije upravljati državnim tvrtkama. Dosadni Bruxelles stalno traži da se tu nešto učini. A u igri je i OECD. Premijer Plenković naumio je Hrvatsku uvesti i u taj klub, da dobije još jednu člansku kartu. Ali i za to se, među ostalim, traži korporativno upravljanje u državnim tvrtkama. Eto, nada da se sramota poput one kakva je otkrivena u ZTC-u neće ponavljati umire posljednja.