Samo reći neka HGK prihode ostvaruje na tržištu površno je i općenito. Od predlagača, bilo da je riječ o Mostu bilo Glasu poduzetnika, sad kad je HDZ pokleknuo, očekuje se detaljniji prijedlog reforme HGK
Kao koalicija danas smo usuglasili stav da idemo u ukidanje obveznog plaćanja članarine u HGK, ali i cjelokupnu reformu HGK. U petak ćemo izglasati zaključak po kojem se Vlada obvezuje da u četiri mjeseca stavi na stol u Sabor novi zakon koji nije mijenjan od 1991. godine.'
Tom najavom je Dario Hrebak, čelnik HSLS-a, kao predstavnik vladajuće koalicije, zaključio burne saborske događaje nakon što je Most predložio ukidanje obveznog članstva u HGK. Vladajući, predvođeni HDZ-om, uspjeli su odbiti Mostov prijedlog, ali su ga onda odlučili pretočiti u svoj prijedlog.
Ukidanje obvezne članarine lakši je dio posla. Cjelokupna reforma Hrvatske gospodarske komore daleko je zahtjevniji dio. Sve što se s Komorom događalo u posljednjih 15-ak godina vuklo je situaciji kad će se poklopiti okolnosti i kad će pritisak javnosti kazniti vodstvo i zaposlenike Komore, ali i aktualnu vlast kao 'dioničara' koji drži kontrolni paket.
Korona kao okidač
Moglo bi se reći da je za sve kriva korona. Izazvala je lockdown mnogih mikrobiznisa. Uslijedilo je osnivanje Glasa poduzetnika. Jedna od glavnih meta bila mu je Komora. Mostovci su 'nanjušili krv' i ubacili se u priču. Čuveni radarski sustav ranog upozoravanja kojim se nedavno premijer Andrej Plenković samopohvalio izazvao je obrat. Od podcjenjivačkoga 'kakvi su to poduzetnici koji ne mogu platiti 45 kuna' do najave ukidanja članarine unutar dvije godine. Naravno, lako je iščitati da će time otupiti opozicijsku oštricu u predizbornoj kampanji za lokalne izbore na temu HGK. A zakon bi trebao biti usvojen do 15. srpnja, dakle nakon izbora, kad više neće biti previše bitno što će biti s Komorom.
U trenutku kad mnogi s užitkom, najčešće i s osobnim ne baš dobrim iskustvom, 'cipelare' HGK, nije popularno konstruktivno promišljati budućnost, ali ipak bi trebalo. Koliko god bile nepopularne, s institucijama treba biti oprezan. Najlakše je reći, ukinimo odmah članarinu i bacimo Komoru na tržište. Pri čemu nitko od predlagača takvih rješenja ne nudi koncept kako bi to izgledalo. A stvari nisu tako jednostavne kakvima se čine.
Komoru sam počeo pratiti početkom 80-ih godina prošlog stoljeća kao novak u Večernjem listu. Zvala se Privredna komora Hrvatske. Imala je jednu vrlo važnu ulogu. Predstavnici granskih udruženja republičke komore na Rooseveltovom trgu pripremali su taktike za bitke u Privrednoj komori Jugoslavije. Najvažnije je bilo osvojiti što veći dio takozvanih uvoznih kontigenata robe. Dijelilo se među republikama i pokrajinama i od (ne)uspješnosti pregovaranja ovisila je opskrba poduzeća sirovinom i repromaterijalom.
Danas je Hrvatska članica Europske unije. Uvoznih kontigenata i dogovornog pregovaranja nema. A ingerencije pregovora unutar EU prenesene su na ministarstva. U nedostatku političke važnosti (HUP je preuzeo i predstavničku funkciju biznisa u GSV-u), Komora je i bez kadrovske ovisnosti o vladajućima gubila na važnosti. A uljuljkana u sigurne prihode od članarine i anestezirana stalnom prijetnjom vlasti 'budete li imalo neposlušni ukinut ćemo obveznu članarinu', institucija se našla, bez obzira na niz funkcija koje bi mogla aktivnije obavljati, budimo objektivni, pred gašenjem.
Potraga za smislom
S gašenjem institucija treba biti oprezan. Pogotovo ako je glavna motivacija političke naravi. Primjerice, uoči jednih od prošlih izbora bila je nametnuta tema o prevelikom broju agencija. U Vladi je napravljen popis agencija koje bi se mogle ukinuti. Na kraju, ukinuta je Agencija za investicije i izvoz. Utopljena je u Ministarstvo gospodarstva, gdje se izgubila. Sa stvaranjem megaministarstva, u kojemu ni nakon pola godine nije imenovano 11 načelnika odjela – zakopana je još dublje. A kvaliteta usluga investitorima i izvoznicima daleko je lošija nego u vrijeme postojanja Agencije. No, javnost je tražila žrtve, vlast ih je prinijela, a za posljedice nikoga nije briga.
Kako bilo, stvoreni su uvjeti za ozbiljno promišljanje je li i kakva je Komora Hrvatskoj potrebna. Od najglasnijih kritičara bilo bi odgovorno da prvi ponude rješenja. A da bude zanimljivije, evo malo 'pile naopako'. Možda ne treba ukidati obveznu članarinu. Nego taj novac staviti na kup i raspisati natječaje za usluge. Na primjer, za organiziranje nastupa hrvatskih tvrtki na inosajmovima. Pa se jave oni koji su spremni pružiti tu uslugu. Od HGK, HUP-a, Glasa poduzetnika do drugih udruga ili tvrtki. Pa tko ponudi bolji paket – dobije dio članarine.