Opozicijsko pozivanje na poštenu politiku nije dovoljno da bi se pridobilo neodlučne i one koji inače ne glasaju. Stranka izazivač mora imati vladu u sjeni i četiri godine dokazivati da ima rješenja bolja i brža od vladinih. Primjerice, za sprečavanje ‘da se ne baci‘ cijepljenja
U ova uzbudljiva vremena uopće nije teško naći povod za žestoko kritično intoniranu kolumnu. Koja će po stoti put ogoliti neprincipijelnost i nesposobnost vladajućih i njima pripadajućih. Evo, primjerice, cijela kolumna može biti posvećena izjavi 'da se ne baci', kojom odličnici, koji su preko reda cijepljeni protiv COVID-19, pokušavaju opravdati što su pripadnost ili bliskost HDZ-u iskoristili da životnu dozu cjepiva uskrate nekome tko je bio na redu za cijepljenje.
Pa se može napraviti prijedlog top-liste svih proteklih 30 godina: 1. Kutle: 'Ako stanem, padnem', 2. Rojs: 'Tko je jamio, jamio', 3. Boras-Burilović-Markotić & co: 'Da se ne baci'. Imaju takvi članci svoju društvenu vrijednost. Makar kao iskaz glasa obespravljenih. Ali, ukazivanje na nepoštenje, nesposobnost, pa i neželjenje vlasti, u ovom slučaju da upravlja akcijom cijepljenja, pokazalo se to već mnogo puta, sasvim je nedovoljno za ozbiljnije promjene.
Pogotovo je to nedovoljno za opozicijske stranke da na sljedećim parlamentarnim izborima (koji su za samo tri godine) poraze HDZ i satelite. Ili da će, kad je o izvanstranačkim snagama riječ, kritika nepoštenja natjerati vladajuće na suštinske promjene. Igranje samo na poštenje neće zaustaviti urušavanja institucija i neće dokinuti ekonomsko stagnirajuće/nazadujuće održavanje prividne stabilnosti financirane milostinjom iz fondova EU.
Plenković – majstor taktike
Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a i premijer u drugom mandatu, pokazao se kao vješt politički preživljavač. Majstor je političkog oportunizma. Uspješno je, kao autsajder, prvo formalno, a nakon četiri godine unutarstranačke borbe i stvarno osvojio najjaču političku stranku u Hrvatskoj. Pokazao se kao majstor da minimalnom većinom u Saboru ima maksimalnu moć vladanja zemljom. Ako za nešto ima, kako je sam rekao, radar, onda je to za opstanak na vlasti. Zna da ga duboki HDZ nikad neće prihvatiti, ali ipak njime majstorski manipulira.
S jedne strane, treba mu priznati, bar privremeno je pod tepih ugurao krajnju desnicu u stranci. Ali kao utješnu nagradu svojim, prema njemu sumnjičavim glasačima namjerno tolerira vjerska nepoštovanja epidemioloških pravila okupljanja. Protivnici naivno misle da mu kritikom takvog nepoštenja štete. Upravo suprotno, kod glasača na koje računa Plenković dobiva dvostruki bonus.
U taktičkim igrama teško mu tko može parirati. Majstorsko navlačenje većine opozicijskih zastupnika da se prioritetno cijepe protiv COVID-19 primjer je premijerove umješnosti. Pa je tu i dokaz da na cjedilu ne ostavlja sebi lojalne igrače (imenovanje Martine Dalić predsjednicom Uprave Podravke). Pa onda majstorsko zatvaranje bokova uoči lokalnih izbora. Moguće vruće teme (HGK i Ina) pokrivene su najavama da će biti riješene. Naravno, rokovi su poslije lokalnih izbora, ali, eto, slučajno se tako poklopilo.
Vlada u sjeni
Što bi onda bilo rješenje? Gotovo da ga nema. Manevarski prostor je minimalan. Teško je očekivati veće promjene unutar HDZ-a. Kad pobjeđuješ bez reformi, zašto bi ih provodio? Dakle, ostaje opozicija. Slabašna je, ali ipak postoji. Evo, ekipa iz Možemo bar je izbjegla zamku prekorednog cijepljenja.
S vremena na vrijeme u ponekoj opozicijskoj stranci zaiskri ideja o osnivanje vlade u sjeni. No, to je zahtjevan posao, pa brzo zgasne. Saborskim zastupnicima lakše je kritizirati vlast nego četiri godine dokazivati biračima da su oni sposobniji od ovih na vlasti. Samo kritikom i zaklinjanjem u poštenje, pokazuje se, ništa se bitno ne postiže.
Primjer kako bi to trebalo izgledati? Pa evo, da je neka opozicijska stranka imala ministra zdravstva u sjeni, taj i njegova ekipa trebali su, čim je postalo jasno da dolazi nestašica cjepiva, napraviti svoj prijedlog ne samo redoslijeda nego i mehanizama kako spriječiti pojavu 'da se ne baci'. I dati na vrijeme rješenje na uvid javnosti. Da, postoji opasnost da vladajući 'ukradu' dobru tuđu ideju i pokušaju je prikazati kao svoju. No, ako bi u sljedeće tri godine neka stranka svaki mjesec izlazila s rješenjima boljima od HDZ-ovih, birači bi to, s vremenom, vrlo vjerojatno, osvijestili. Taj pristup traži sposobnu ekipu, mnogo rada, brzu reakciju, dobar PR… ali, kako kažu, do uspjeha preko noći dolazi se nakon godina teškog rada.
Igrati samo na poštenje je kao da imate tvrtku koja se hvali najvišim standardima društveno odgovornog ponašanja, a nema proizvode koje netko treba i hoće kupiti.