Od 1165 prijava za koruptivna djela, DORH ih je odbacio 1025. Rješenje o provođenju istrage doneseno je u samo 130 slučajeva. Neposredna optužnica podignuta je protiv čak tri osobe. Sudovi su te godine na kaznu zatvora osudili 65 osoba. Zatvor je zamijenjen radom za opće dobro za 24 osobe. Jedna kazna bila je novčana. Ne piše je li tko završio u zatvoru
Privođenje bivšeg predsjednika Uprave Hrvatskih cesta Josipa Škorića, njegova bratića i predsjednika Uprave Osijek-Koteksa Zorana Škorića te direktorice tvrtke Structivo Sande Bajtl, osumnjičenih u slučaju korupcije, kako to periodično biva, izazvalo je veliko zanimanje javnosti. I brojne komentare. Tim više što je Josip Škorić godinama bio istaknuti član HDZ-a.
Treba primijetiti da se na godinu upriliče dva do tri takva spektakla. Ne ulazeći u taj konkretni slučaj koji je tek na početku desetljeća dugoga sudskog serijala, ali na temelju nekih zajedničkih nazivnika sa sličnim slučajevima (npr. milijunski ‘tajni‘ natječaj na kojemu se pobjeđuje uz 0,1 posto nižu traženu cijenu), jedno od pitanja koja se rjeđe postavljaju glasi: Što ljude, menadžere državnih tvrtki i menadžere privatnih tvrtki koje nude proizvode ili usluge državnom sektoru tjera u nezakonite aktivnosti?
Najlakše do bogatstva
Ako im je toliko važno zgrtanje bogatstva, čemu se izlažu riziku da ih se privodi u lisicama, da im se pretresaju stanovi, obitelji dovode u stres, da ih se povlači po medijima? Ako im plaće nisu dovoljne da kupe toliko željenu petu, šestu ili sedmu nekretninu, zašto ne osnuju tvrtku koja neće raditi s državom? Lijepo osnuješ tvrtku, smisliš proizvod, po mogućnosti inovativan, uporno radiš pet do deset godina i onda te tržište počne nagrađivati. Dobit raste. Platiš na nju jedan, pa drugi porez i imaš blistavo čiste milijune eura. Možeš s njima raditi što te volja. Graditi apartmane na moru, platiti djeci školovanje u inozemstvu, ispuniti želje bračnom partneru. Biti bogat, zdrav i anoniman, kako se to kaže.
Mnogima ambicioznima to je ipak pretežak zadatak. Većina je svjesna da zapravo nema sposobnosti biti uspješan poduzetnik. Neki, koji bi to možda i mogli biti, ipak biraju lakši put. Uz dobre stranačke preporuke postaneš direktor neke državne institucije koja ima siguran prihod mimo tržišta, a veliki je kupac. Uhodaš proceduru s postotkom, reduciraš dobavljače na one koji razumiju pravila igre i za nekoliko godina bez mnogo muke uprihodiš milijune koje je u nedržavnom poduzetništvu daleko teže namaknuti.
Treba biti fer pa naglasiti da se ovakvo viđenje stvari ne odnosi na sve menadžere u javnom sektoru i sve dobavljače. Iz nekoliko razgovora u posljednjih nekoliko godina moglo se zaključiti da je bar polovica spomenutih čista od traženja i uzimanja mita. Bilo bi lijepo vjerovati da ih je možda i više.
Osim što je lakše zgrtati bogatstvo na čelu državnih i paradržavnih entiteta, tu je još jedan, možda manje znan razlog. Rizik neuspjeha u čistom poduzetništvu mnogostruko je veći nego u državnom koruptivnom sustavu. Rizik da korupciji sklon državni službenik bude uhvaćen i osuđen zapravo je vrlo malen. Daleko je veći rizik da pravom poduzetniku propadne tvrtka i da mu nerijetko na bubanj ode i obiteljska nekretnina. Pa zašto se boriti s nevidljivom rukom tržišta, kad je dogovorno privatno-javno koruptivno partnerstvo sigurnije?
Dokaz? Eno ga u DORH-ovu izvješću za 2022. godinu. Od 1165 prijava za koruptivna djela, odbačeno je 1025. Ispada da korupcije u ovom društvu gotovo i nema i da samo zlobni pojedinci prijavljuju poštene građane. Rješenje o provođenju istrage doneseno je u samo 130 slučajeva. Neposredna optužnica podignuta je protiv čak tri (brojem: 3) osobe.
Guljenje krumpira
Sudovi su te godine, uzimajući u obzir prijašnjih godina otvorene slučajeve, donijeli osude prema 182 osobe. Osuđene su 153 osobe. Ali u 65 slučajeva postignut je ‘sporazum stranaka‘, što god to značilo. Brojevi se baš ne poklapaju, ali uzmimo da je na kaznu zatvora osuđeno 65 osoba. Zatvor je zamijenjen radom za opće dobro za 24 osobe. Jedna kazna bila je novčana. Uvjetno je osuđeno, tako piše, 87 osoba. Možda sam previdio, ali u izvješću nema podatka koliko je osuđenih za korupciju 2022. završilo u zatvoru. Valjda netko jest!
Koruptivna privatno-javna partnerstva su, dakle, suprotno naivnim vjerovanjima, niskorizičan poslovni pothvat. Ekipa mora baš biti loše sreće da upadne u neke mjere prisluškivanja i da nema jaku zaštitu u vrhu politike. A uz dobre odvjetnike, koji dokazuju da kad bratić bratiću sagradi kuću, to ne može biti korupcija nego pomaganje unutar obitelji, guljenje krumpira može biti najveća kazna.
A oni koji se odluče boriti na tržištu slobodnom od državnih narudžbi? Primjera radi, na trgovačkim je sudovima u 2021. zaprimljeno 8815 zahtjeva za otvaranje stečajnog postupka. Lako se može zamisliti što ekipa iz privatno-javnih partnerstava misli o jadnicima koji se pate s poštenim poduzetničkim pothvatima.