Šajatović: Hrvatska vlada mora osnovati ministarstvo vanjske trgovine

Vijesti prestižu jedna drugu. Najprije je objavljeno da su SAD i Ukrajina dogovorili trgovinski sporazum kojim će Ukrajina trampiti rudna bogatstava za nastavak američke vojne pomoći u ratu s Rusijom. Onda je Indija nakon terorističkog napada na turiste u Kašmiru objavila trgovinski rat Pakistanu. Do daljnjega je potpuno zabranjen robni uvoz iz Pakistana. A nakon pobjede laburista u Australiji iz njihove je stranke poručeno da je vladin prioritet suočavanje s tamnom sjenom trgovinskog rata između SAD-a i Kine.

I dok sve ozbiljne države imaju ministarstvo vanjske trgovine i pripremaju se na dugotrajne trgovinske ratove (carine su tek vrh ledenoga brijega), u Hrvatskoj vlada blaženi spokoj. Dežurni su analitičari nonšalantno za TV kuće komentirali da naša razmjena s SAD-om nije velika, pa nema razloga za brigu. U Vladi su to jedva dočekali pa i oni ponavljaju istu priču. Da ne bi ispalo da su izvan vremena i prostora, Banski dvori ipak su pokazali veliku hrabrost i inovativnost.

Imamo mi Maroša

Na očite znakove dugotrajnoga globalnog trgovinskog rata odgovorili su ni više ni manje nego proglašenjem Međuresornoga povjerenstva za praćenje i analizu stanja izvoza u SAD. Ali s obzirom na to da je Donald Trump zamrznuo carine i Hrvatskoj na devedeset dana, Povjerenstvo je do srpnja u hibernaciji. A onda su godišnji, pa nema smisla da se sastaje prije rujna. Dokad će Ursula i Maroš, valjda, s predsjednikom SAD-a uime članica EU-a dogovoriti nekakvo rješenje u vezi s carinama.

Za Ursulu ​Liderovi čitatelji, naravno, znaju tko je. Za Maroša, pretpostaviti je, baš i nisu čuli. Riječ je o slovačkom predstavniku u europskoj vladi (EK-u). Prezime mu je Šefčovič i povjerenik je Europske komisije za trgovinu. Rekli bismo, ministar trgovine Europske unije. Tu dolazimo do pitanja: a tko je ministar (vanjske) trgovine u hrvatskoj vladi? E, nema ga! Za razliku od većine ozbiljnih država u Hrvatskoj ne postoji ministarstvo trgovine, pa onda nema ni ministra zaduženoga za vanjsku trgovinu.

Koliko je i do sada bilo važno, a koliko će tek biti u godinama kada će se izvozno-uvozna pitanja presudno rješavati na razini država i saveza država (povratak bartera), potvrđuje to da, primjera radi, Irska u jednoj osobi ima ministra obrane, vanjskih poslova i trgovine. Kina i Indija, naravno, imaju ministarstva trgovine. Ukrajina ima ministarstvo razvoja i trgovine. Dalo bi se nabrajati.

Ali ne, nama institucija koja bi se bavila pomaganjem poslovnoj zajednici da se lakše probije na strana tržišta ne treba. Za svaki slučaj ukinuta je čak i Agencija za investicije i izvoz. Imamo mi fondove EU-a kao generatore rasta. Kad zagusti, dok samo od sebe ne prođe, ako se baš mora, osnujemo međuresorno povjerenstvo. Zna se da je to najefikasnije rješenje za nerješavanje nekog problema.

Sad će neki s pravom pitati što će nam još jedno ministarstvo. Evo, imamo Ministarstvo poljoprivrede, a u usporedbi s drugim europskim zemljama poljoprivredna proizvodnja sve je jadnija. Ali, ako ćemo tom logikom, onda nam ne treba ni ministarstvo obrane ni zdravstva… ne treba nijedno ministarstvo. Institucija je pretpostavka da se nešto korisno napravi. Prije ili poslije dogodit će se neko kvalitetno kadrovsko rješenje.

Vezivanje uvoza izvozom

Drugo je pitanje: a čime bi se bavilo ministarstvo (vanjske) trgovine kad smo i taj dio suverenosti prenijeli na Europsku komisiju? Pa, evo primjera. Kao znak dobre volje iz Bruxellesa je najavljeno da bi zemlje Europske unije kupnju američke robe mogle povećati za pedeset milijardi eura na godinu. Hoće li hrvatska vlada čekati da nam Ursula i Maroš odrežu kvotu pa ćemo morati jesti ‘obogaćeno‘ meso Made in USA, i to po fiksnim cijenama, ili bi bilo dobro da netko – stručan za uvjetovanje uvoza izvozom – proigra koji bi nam scenarij bio najmanje loš?

Primjer drugi. Iz nedavne prošlosti. Premda su Šveđani kupnju svojih vojnih aviona Gripen bili spremni vezati uz jednakovrijednu kupnju robe raznih hrvatskih proizvođača, kupljeni su francuski Rafalei. Bio je, istina, potpisan nekakav akcijski plan koji je u petoj točki predviđao i jačanje gospodarske suradnje. Plan nije bio objavljen u Hrvatskoj jer se nije znalo treba li to učiniti Ministarstvo obrane, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova ili Ministarstvo gospodarstva. A međuresorna radna skupina nije bila osnovana. Pa su dokument objavili Francuzi.

Prije konačnog potpisa na kupnju Rafalea Francuzi su ostavili mogućnost pregovora što da se kupuje iz Hrvatske. Ali nije bilo ministarstva (vanjske) trgovine koje bi u suradnji s biznisom iznijelo prijedlog. Rezultat? Prošle godine hrvatski izvoz u Francusku pao je za tri posto, a uvoz porastao za 54 posto.

O vanjskoj trgovini, carinama i trgovinskim sporazumima govorit će se uskoro i na Liderovoj konferenciji o izvozu, koja će se održati 1. srpnja 2025. u Kraš Auditoriumu u Zagrebu. Broj mjesta na konferenciji je ograničen stoga osigurajte svoje mjesto na vrijeme.