Ponosni smo na to što smo i u osmom izboru nagrada ‘Lider invest‘ odali priznanje tvrtkama koje investiraju u nove tvornice, pogone i proizvodne linije. Frustrirani smo jer javnost, pogotovo politička, ne shvaća kakvi su potencijali stvoreni u hrvatskoj industriji. I kako ih smisleno maksimirati
JGL, Sobočan, Sato, AD Plastik, Bijuk HPC, Press Glass, Knauf, WAM Product i Multi-Sport. To su dobitnici nagrada za proizvodne investicije u osmoj sezoni naše akcije ‘Lider invest‘. Nagrađeni su priznanja primili na svečanosti kojoj je prethodila Liderova investicijska konferencija. Kao i nakon prethodnih sedam godina, nakon što smo dodijelili nagrade, ostali su pomiješani osjećaji: s jedne strane zadivljenost i ponos, s druge strane frustriranost.
Zadivljenost, jer priča o svakoj od devet nagrađenih tvrtki zaslužuje respekt. U poslovnom životu svaka odluka o investiranju nosi rizik. Budimo iskreni, u slučaju mnogih uslužnih djelatnosti investicije nisu toliko kapitalno intenzivne kao kad je riječ o gradnji nove tvornice ili nove proizvodne linije. Pogrešne procjene mogu se, u najviše slučajeva, lakše ispraviti ako su za poslovanje potrebni unajmljeni poslovni prostor i računalni hardver i softver. Proizvodnja fizičkog proizvoda, međutim, najčešće se ne može, uz nabavljenu specifičnu opremu, samo tako preorijentirati na neku drugu vrstu proizvoda.
Industrija je temelj
Zašto ponos? Pa čovjeku je drago kad se pokaže da je tvrdoglavo inzistiranje na nagradama baš za proizvodne investicije bilo utemeljeno. U proteklih osam natječaja stručni žiri nagradio je osamdesetak investicijskih projekata. Još nismo naišli na primjer promašene investicije.
I dalje postoje dobronamjerne sugestije da se na natječaju omogući i nagrađivanje investicija čiji finalni rezultat nije fizički proizvod. Naravno da postoje stotine tvrtki koje imaju respektabilne investicije u sektoru usluga. Ali za njih godišnje postoje deseci natječaja i nagrada. Ako u Hrvatskoj u javnosti, kako općoj tako i političkoj, postoji zanemarena gospodarska djelatnost, onda je to industrija.
Tu dolazimo do drugog osjećaja nakon dodjele nagrada ‘Lider investa‘. Frustrira što se odnos prema industriji i dalje ne mijenja. Da nije Liderove akcije ‘Brojimo šlepere s robom za izvoz‘, i dalje bi se u Hrvatskoj brojilo samo koliko je turista došlo i koliko su noći spavali u ovdašnjim krevetima. I dalje nema razumijevanja da je industrija temelj svake uspješne nacionalne ekonomije. Sad će netko reći kako ove godine industrijski razvijenije zemlje EU-a pate, a da smo mi, evo, zahvaljujući uslugama (turizam) među najotpornijima.
U zemljama s razvijenom industrijom plaće, ako realno i stagniraju, čine to na mnogo višoj razini nego kod nas, gdje oslanjanje na turizam nije donijelo približavanje plaća industrijski razvijenijim ekonomijama. Drugo, ako recesija u EU-u ojača, to će se preliti i na sektor usluga. A kad recesija počne prolaziti, najprije će se oporaviti industrija.
Bez zakucavanja
Frustrira i to što je država u posljednjih desetak godina čak stvorila mrežu za financiranje proizvodnih investicija, ali nedostaje ‘zakucavanje‘. S količinom novca koja je na raspolaganju (EU fondovi, investicijski fondovi) poduzetnici iz sektora industrije mogli bi postizati bar upola veće rezultate od onih koje bilježe. Samo da ih se dodatno potakne. U zahvalama koje su s pozornice Liderove investicijske konferencije izrekli nagrađeni gotovo redovito čula se zahvala HBOR-u ili HAMAG-BICRO-u na financijskom praćenju. Od stranih investitora moglo se čuti da su proizvodnju iz Njemačke selili u Hrvatsku jer u matičnoj zemlji nema EU fondova i državnih potpora. K tome, suprotno uvjerenju da su svi sposobni mladi ljudi otišli raditi u inozemstvo, njemačka tvrtka u Hrvatskoj je našla bolju radnu snagu nego kod kuće.
Frustrira što država ne želi napraviti finalni korak. Okupiti tristotinjak najpotentnijih proizvodnih tvrtki, pitati ih što im treba da ubrzaju rast. I imati smislene kriterije što posebno poticati. U utorak se moglo od najboljih čuti da ne podliježu sirenskom zovu prepunjenih EU fondova. Ne osmišljavaju strategiju prema tome za što je novac dostupan, nego gledaju što će tržište tražiti. Pa ako EU fond ima za to novca, dobro; ako nema, snalaze se i bez tog novca. Jednako tako, kad je o zelenoj tranziciji riječ, pobjednice će biti zemlje koje će razviti kooperaciju domaćih tvrtki da proizvedu i izvoze tehnologije potrebne za zelenu tranziciju, a ne da samo uvoze solare i montiraju ih na krovove svojih zgrada.
Prvi preduvjet da se potpuno iskoristi stvorena kritična masa potentnih proizvodnih tvrtki jest svijest političkih lidera i fokus na snagu koja je stvorena investicijama industrijskih tvrtki.