Vijest o 840.000 glasača koji su u prešutnim minusima na računima izazvala je neočekivan potez premijera Plenkovića. Prekršio je praksu da se u Banske dvore skupno, javno i osobno ne zovu lideri poslovne zajednice. ‘Priveo‘ je desetak bankara
Prije nekoliko dana u Banskim dvorima dogodilo se nešto neobično. Premijer Andrej Plenković pozvao je predsjednike uprava najvećih banaka i s njima održao sastanak. Jedinstvenost sastanka održanog u sjedištu Vlade, k tome uz fotografiranje sudionika prije početka, u tome je što premijer Plenković izbjegava praksu da u Banskim dvorima skupno i javno prima grupe poduzetnika i menadžera.
Iznimka koja potvrđuje pravilo dogodila se nakon otkrića da se 840.000 građana koristi takozvanim prešutnim minusom i da će ta praksa morati biti drukčije regulirana.
Plenković je jednom prilikom slikovito rekao da mu radar nepogrešivo radi. Moglo bi se reći i da mu politički algoritam odlično radi. 'Algoritam' prepoznaje i dojavljuje svaku situaciju u kojoj bi mogao dobiti ili bar ne izgubiti važne glasove na izborima. Tako i u slučaju prešutnih minusa. Broj od 840.000 korisnika minusa višeg od dopuštenog i mogućnost njihova nezadovoljstva premijeru su zazvonili na uzbunu. Toliko da je prekršio pravilo i pozvao desetak menadžera u sjedište Vlade.
Kao da su izbori sutra
Za temu ove kolumne nije najvažnije kako će se regulirati prešutni minusi. Važnije je primijetiti koliko je Andrej Plenković koncentriran na maksimiranje glasova na budućim izborima. Dok čelnici drugih stranaka nonšalantno primjećuju kako imaju tri godine da se pripreme za prve sljedeće izbore, HDZ-ov predsjednik reagira kao da su izbori za mjesec dana.
Treba mu priznati usredotočenost na svoje prioritete. Koji bi se mogli artikulirati kao kombinacija zadovoljavanja 'franšiznih' obveza prema EU i brige za svoje biračko tijelo. Ako mu je nešto prioritet, onda to i gura. Kad naiđe na neki tvrd problem, ali koji nema dovoljnu političku težinu, uspješno prolongira stvarno rješavanje.
Kad mu je bilo važno predati prijedlog Nacionalnog plana obnove i oporavka da bi se u Bruxellesu zadovoljili kriteriji za odobravanje milijardi eura pomoći, imenovao je svoga posebnoga koordinatora s jasnom porukom ministrima da se ne zafrkavaju uobičajenim međuresorskim folklorom. Uvođenje eura i Shengena također mu je prioritet i to znaju u državnom aparatu. Pa nema mnogo hrabrih koji bi se usudili zamjeriti gazdi.
Zanimljivo je, međutim, pogledati stajalište premijera prema obnovi Zagreba od potresa. U tom slučaju nije imenovao posebnoga koordinatora koji bi imao 'vjerodajnice' da gura stvari po bespućima državne administracije. Sve je ostavljeno ministru Darku Horvatu. Razlog? Pa valjalo bi razmotriti sljedeću tezu. Izborni rezultati u Zagrebu pokazuju da HDZ u njemu loše prolazi. Obnovio ga brzo ili sporo, HDZ neće dobiti mnogo glasova. Pa čemu se onda posebno truditi? Ali kad iskrsne pitanje 840.000 birača u prešutnome minusu na računu, tu, sigurno, ima dovoljno glasača kojima je mudro pokazati da se njihova vlada o njima brine.
Ondje gdje je tvrdo, ne ide se žestoko. Potvrđuje to i izostanak ozbiljnih reformi. Kad je o pravosuđu riječ, očito je odvjetničko-sudački lobi tvrd orah. U reforme zdravstva ne ide se zbog jakoga liječničkog lobija, ali i svijesti da bi pacijenti-glasači mogli dodatno biti iritirani. Vrući krumpiri uzimaju se tek kad je jasno da bi moguća šteta za raspoloženje glasača mogla biti neugodna. Tu je primjer Agrokora kad je zaprijetio val povezanih bankrota i još većih neplaćanja, a sada i upravljanja covid-krizom kako bi dio glasača (onih u Dalmaciji) koji se bave turizmom ostao vjeran.
Politički oportunizam
Kad je o nepozivanju poduzetnika i menadžera u Banske dvore riječ, treba priznati da je zadnji koji ih se usudio pozvati bio Ivica Račan. U nekoliko navrata organizirao je javne sastanke s vodećim poduzetnicima. Od tada premijeri izbjegavaju taj oblik komunikacije jer, eto, glasači bi to mogli pogrešno shvatiti.
A takva vrsta hrabrosti bila bi nužna. Jasno je da je politički oportunije zadržati se na dijalogu s poduzetničkim udrugama. Ali trebalo bi imati hrabrosti i za dodatni oblik dijaloga s, primjerice, čelnicima dvadesetak najvećih poslovnih sustava u zemlji.
Pohvalno je što su bankari pozvani u Banske dvore. Ali bilo bi mnogo bolje da je razlog privođenja bila tema kako u suradnji između banaka i biznisa ubrzati rast BDP-a, a ne gašenje vatre prešutnih minusa. Skupni dijalog s čelnicima najpotentnijih poslovnih sustava mogao bi dati rezultate koji bi se prenijeli na primanja tih 840.000 ljudi pa većina ne bi morala ni u dopušteni minus, a kamoli u prešutni. Ali politički algoritam ima svoju logiku.