SDP je jedina dva puta pobijedio na izborima kad je HDZ nacionalnu ekonomiju odveo u recesiju. Kad nije bilo recesije, nikakve korupcijske afere nisu spriječile HDZ da osvoji Banske dvore. Izbori 2024. pokazat će je li se zakonitost promijenila i korupcija postala presudnija od rasta BDP-a
Za urednika i kolumnista poslovnog medija nema težeg razdoblja od tjedana u kojima traju predizborne kampanje. Frustracija je na najvišoj razini. Jer, s jedne strane, javnost je preplavljena, čast iznimkama, više-manje bezvrijednim i nedomišljenim obećanjima političara koji nakon četiri godine ugode, eto, moraju na (izborno) tržište. S druge strane, poslovnoj zajednici nije svejedno tko će sljedeće četiri godine biti na vlasti: ‘Kakve će ekonomske politike sljedeća vlada provoditi? Hoće li političke (ne)stabilnosti utjecati na poslovnu klimu? Imamo li u budućoj vladi poznatih?‘
Najlakše je prepustiti se klišejima. Pa odabrati nekoliko za poslovnu zajednicu važnih tema, sastaviti pitanja i poslati ih strankama s većim postocima u anketama. Nažalost, iskustvo kaže da odgovori koji stignu nemaju gotovo nikakvu težinu. To što političari u predizbornom žaru i panici obećavaju, obično zaborave već u izbornoj noći. Još je opasnije ako pobjednici, lupetajući u predizborno vrijeme u pokušaju maksimiranja broja glasova populizmom na najjače, ta svoja zbrda-zdola, u zadnji tren skupusana rješenja poslije počnu realizirati. Izuzme li se iznenađenje zvano Zoran Milanović kao SDP-ov kandidat za premijera, većih inovacija vrijednih pozornosti za ekonomiju na političkom tržištu ideja nema.
Zato ove godine u Lideru nećemo provoditi ankete među političkim strankama. Šteta je trošiti prostor. Svaka čast demokraciji, ona je zasad najmanje loš oblik političkog sustava. Neka se festival demokracije održava prema uobičajenim pravilima. Možda valja tek spomenuti nekoliko okolnosti u kojima se provodi predizborna kampanja za novi saziv Sabora i novog mandatara.
Rast ili korupcija?
Središnje je pitanje hoće li u izbornoj srijedi 17. ožujka 2024. presuditi relativno dobri ekonomski rezultati dvaju mandata HDZ-a pod vodstvom Andreja Plenkovića ili će veću težinu kod glasača imati mnoge korupcijske afere koje prate HDZ-ovu vladavinu. Dosad je ekonomska klima bila važnija od korupcije.
Treba se prisjetiti da je SDP s koalicijskim partnerima dolazio na vlast u godinama kad je ekonomska situacija u zemlji bila izrazito loša. Ivica Račan došao je na premijersko mjesto 2000. godine, u vrijeme recesije koja je buknula godinu prije. Neplaćanja u gospodarstvu bila su dramatična. Dugovi dulji od šezdeset dana iznosili su 25 milijardi kuna, što je, u usporedbi s visinom BDP-a, bilo čak 18 posto. Zoran Milanović postao je premijer 2011., u jeku recesije koja je bila kombinacija nagomilanih neravnoteža prethodnih HDZ-ovih vlada i globalne recesije. Još je jednom lijeva vlada, uz dosta pogrešaka, ugasila naslijeđeni požar, a onda je HDZ ‘rekao hvala‘ i 2016. vratio se na vlast.
Kad je o korupciji i nepotizmu riječ, do sada se pokazalo da se na toj temi u Hrvatskoj ne dobivaju izbori. S jedne strane, HDZ-ove glasače korupcijsko ponašanje dijela prve, druge ili treće razine vladajuće stranke, ili s njima povezanih pojedinaca, nije poljuljalo da opet glasaju za tu stranku. A oporba u zadnja dva glasanja za parlament nije na temi korupcije uspjela s trosjeda i iz fotelja na birališta izvući one koji gunđaju, ali ne glasaju.
Ključno je, dakle, hoće li se 2024. stvari okrenuti naglavačke. Može li HDZ uza stabilne ekonomske prilike, a zbog korupcijskih afera i kadrovske politike, trenutačno u liku Ivana Turudića izabranoga za glavnoga državnog odvjetnika, izgubiti izbore?
Amerika ili Kaptol?
Što bi još trebalo pratiti u preostala tri tjedna do parlamentarnih izbora? Jedna od znakovitosti bit će i to hoće li HDZ iskopati ijednu aferu vezanu uz javne nabave u dosadašnjemu mandatu (su)čelnika stranke Možemo!, zagrebačkoga gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Ako ne izroni neka afera te vrste, bit će to znak da se uigrane sheme natječaja na kojima se zna tko će dobiti posao mogu slomiti, a da oni koji se usude promijeniti pravila igre ne stradaju. Naravno, ulozi i ekipe kad je riječ o zagrebačkom proračunu ipak su na nižoj razini nego u slučaju državne blagajne.
Iskustvo protekla tri desetljeća povratka višestranačja u Hrvatsku kaže da u praćenju signala koji bi mogli odrediti tko će sastavljati sljedeću vladu ne treba izgubiti iz vida hoće li se i kako oglasiti dva bitna dionika: Amerikanci i Kaptol. Je li administracija SAD-a previše zaokupljena tamošnjim izborima, pa ne vuče konce iza scene u Hrvatskoj? I hoće li biti promjene u signalima s Kaptola sada kada je na čelu novi nadbiskup?
Ako je već neizbježno pratiti izbore, bolje da si analitičar sâm odredi što će osluškivati nego da ga svakodnevno zavede svaka izjava s početka TV dnevnika.