Kapitalizam je s industrijskom revolucijom uzletio sredinom 18. stoljeća, ali trebalo je sedamdeset godina da ga francuski političar Louis Blanc prvi nazove kapitalizmom. Danas smo svjedoci digitalne revolucije. Možda se rađa nasljednik kapitalizma, samo nitko za taj novi sustav još nije definirao ime
S vremena na vrijeme uredniku i kolumnistu ekonomsko-poslovnog tjednika treba intelektualna rekuperacija. Primjerice, nakon čitanja tisuću stranica Nacionalnog plana za oporavak i otpornost. Pa pobjegne u promišljanja o budućnosti kapitalizma i tome što bi ga možda moglo zamijeniti. Nakon nekoliko dana ispadne da je voda jako duboka, da se trebalo držati komentiranja NPOO-a, ali kasno je. Rokovi pritišću…
Dakle, možda je za rasprave o (ne)budućnosti kapitalizma poučno kad se prvi put pojavio pojam 'kapitalizam'. Kad je definiran u smislu društveno-ekonomskog poretka koji je zamijenio feudalizam. Početke kapitalizma kao novog sustava koji se uglavio u tada prevladavajući feudalizam ekonomski povjesničari znaju smještati u kraj 16. i početak 17. stoljeća. Izazivač se razvijao, a onda ga je objasnio veliki Adam Smith u knjizi 'Bogatstvo naroda' (1776.). Zanimljivo, u radu koji je najpoznatiji po nevidljivoj ruci tržišta nema pojma 'kapitalizam'.
Knjiga o snobovima
Povjesničari kažu da se kapitalizam kao pojam u današnjem smislu te riječi spominje tek sredinom 19. stoljeća. Pripisuje se francuskom političaru i povjesničaru Louisu Blancu (1811. – 1882.). Na engleskome govornom području pojam 'kapitalizam', u modernom smislu, povjesničari su pronašli u 'Knjizi o snobovima'. Autor je engleski književnik William Makepeace Thackeray (1811. – 1863.), poznatiji po knjizi 'Sajam taštine'. Sve u svemu, od Smithova opisa do davanja naziva kapitalizmu bilo je prošlo punih sedamdeset godina. A od samih začetaka punih 250 godina.
Zašto je važno ovo brojenje godina od pojave do davanja naziva pojavi? Pa evo, za tezu da se unutar kapitalizma možda rađa neki njegov nasljednik, ali da ga još nitko nije pojmovno definirao. Pa će možda za nekoliko desetaka godina (danas se stvari događaju brže nego prije nekoliko stoljeća) neki ekonomski povjesničar ustvrditi da su počeci novog sustava nastali početkom 21. stoljeća. Možda će ga nazvati, recimo, digitalizam. Pa će djeca učiti da je bio feudalizam, zatim ga je naslijedio kapitalizam, a njega je opet zamijenio digitalizam.
Iznijeti tvrdnju da bi kapitalizam u današnjem smislu te riječi mogao biti zamijenjen, vrlo je riskantno. Ne samo zbog onih koji ne mogu zamisliti da bi ovo u čemu se nalazimo moglo nestati i prema kojima je kapitalizam vječan, nego i zbog objektivne situacije da kapitalizam kao ekonomski sustav nikad nije bio rasprostranjeniji. Uz par iznimaka (Kuba, Sjeverna Koreja) i hibridni kineski sustav privatno vlasništvo nad sredstvima za rad i maksimiranje profita kao motiv vladaju svijetom kao nikad prije.
S druge strane, međutim, upravo maksimiranje profita, rast svjetskog BDP-a na račun trovanja okoliša, širenje nejednakosti, održavanje rasta potrošnje enormnim 'tiskanjem' novca ozbiljne su prijetnje globalnom pobjedniku.
Digitalna revolucija
Do sada se ipak mnogo puta pokazalo da je kapitalizam vrlo prilagodljiv. Dakle, u klasičnim igrama kapital zna kako se igra igra. Ali pojavio se disrupter. Prijetnja u obliku digitalne revolucije.
Feudalizam je definitivno propao, a kapitalizam se definitivno pojavio u punom rastu i razvoju sredinom 18. stoljeća s industrijskom revolucijom. Tehnološke revolucije mnogo jače djeluju na promjene odnosa među ljudima od pokušaja nezadovoljnih revolucionara. Ako je analogija primjerena, onda digitalna revolucija koja se na početku dvadesetih godina 21. stoljeća eksponencijalno širi mora donijeti i dramatične promjene u svjetski ekonomski sustav i oblik društvenih odnosa. Feudalizam je počivao na vlasti nad zemljom, kapitalizam na vlasti nad kapitalom, digitalizam bi za temelj imao vlast ili nevlast nad digitalnim tehnologijama.
Kao zaljubljenik u ZF literaturu i filmove, evo, kladim se da bi temelj vladanja u digitalizmu mogla biti umjetna inteligencija kao korektiv tržištu. Primjera radi, kad uskoro na svijetu bude deset milijardi ljudi, a klimatske prijetnje budu još veće, neće biti održivo na godinu u smeće bacati milijardu tona proizvedene hrane. Netko ili nešto morat će usklađivati proizvodnju i potrošnju. Pokazalo se da ljudi time ne mogu upravljati (planirati). A i nevidljiva ruka tu baš ne funkcionira. Možda digitalna revolucija u liku i djelu umjetne inteligencije, a u sustavu digitalizma, spasi čovječanstvo od propasti.