U dijelu javnosti prodaja Leda iskorištena je za pokušaj obračuna s onima koji se još usude izraziti nezadovoljstvo što ‘naše tvornice završavaju u rukama stranaca‘. Pa nadobudni ekonomski ravnozemljaši učeno primjećuju da ‘Ledo nikad nije bio naš‘
Isti dan, u razmaku od nekoliko sati, javnosti su odaslane dvije vijesti. Prva je obznanila da je Fortenova (ex Agrokor) prodala diviziju zamrznute hrane (pojednostavnjeno, Ledo i Frikom). Cijena je 615 milijuna eura, a kupac britanski konglomerat Nomad Foods.
Nedugo zatim iz Županijskoga državnog odvjetništva u Zagrebu priopćeno je da su Ivica Todorić i još 22 osobe optuženi za kriminal s mjenicama teži od 18 milijardi kuna. Optužba se svodi na tvrdnju da se mjenicama i putem faktorinških društava godinama prikriveno i nedopušteno financiralo Agrokorovo poslovanje.
Poučen dugogodišnjim učestalim koincidencijama vijesti koje imaju bar dio zajedničkog nazivnika, kroničar se teško može oteti dojmu da možda i nije sve slučajnost.
Prodaja u dijelovima
Koliko god se tvrtki u pretežitom vlasništvu domaćih poduzetnika i investitora u proteklih desetak godina prodalo i preprodalo, još ima onih koji nisu progutali priču da je svejedno tko je vlasnik neke tvrtke – domaći ili stranac. Konkretno, Ledo je, nakon što je Ivica Todorić pretjerao s financiranjem razvoja zaduživanjem, već prije nekoliko godina završio u, kolokvijalno rečeno, ruskim rukama. Pa sada jedni stranci prodaju tvrtku drugim strancima.
S obzirom na to da vladajući uoči lokalnih izbora jako paze da se ne otvore neugodne teme (afera 'Borg' i sl.), Banski dvori mogu biti sretni što je navodno o politici neovisna sudbena vlast baš taj dan objavila dugoočekivanu 'krunsku' optužnicu protiv Todorića. Koji je, dakle, jedini krivac što je Ledo sad britanski.
Naravno da je u dijelu javnosti prodaja Leda iskorištena za pokušaj obračuna s onima koji se još usude izraziti nezadovoljstvo što 'naše tvornice završavaju u rukama stranaca'. Pa nadobudni ekonomski ravnozemljaši učeno primjećuju da 'Ledo nikad nije bio naš'. Mladost je olakotna okolnost, ali lijenost 'guglanja' nije.
Upravo se za Ledo može reći da je bio 'naš'. Ledo se odlučujuće razvio u socijalizmu. Bio je društveno vlasništvo. Ne državno! I onda je zaposlenicima, danas bismo rekli dioničarima, Ledo konfisciran. Podržavljen preko noći. Predan, pardon, prodan Agrokoru pa opterećen jamstvima, pa dospio u ruke ruskih bankara, sad američkih poduzetnika. Mlijeko je proliveno prije četvrt stoljeća, ali mi koji smo bili suvlasnici nekadašnjih društvenih tvrtki morali bismo imati pravo (jednog dana) zahtijevati povrat tvrtki ili pravednu nadoknadu.
Prodaja Leda, a u pripremi je veliki šoping gotovo svega što nije trgovina (pisali smo u prošlom broju o Osatini kao izglednom kupcu za PIK Vinkovci), otvara pitanje sudbine sastavnica bivšeg Agrokora. Tko može, neka još jednom pogleda film 'Pretty Woman'. Onaj dio u kojem Julia Roberts pita čime se poslovnjak (Richard Gere) bavi. On objašnjava kako preuzima tvrtke u problemima pa ih onda 'restrukturira'. Glavni ženski lik zaključuje: 'Aha, ti si kao moj brat koji kupi rabljeni auto pa ga rastavi i proda dijelove.'
To se sad radi u slučaju bivšeg Agrokora. Rastavlja ga se i prodaje u dijelovima. Šteta što najveći poslovni sustav tako završava, ali pogrešno i rizično upravljanje sustavom još u Todorićevo vrijeme prouzročilo je neizbježan rasplet.
Todorić je predugo čekao
Ostaje, pojednostavnjeno, pitanje hoće li uspjeti spajanje Konzuma i Mercatora u cjelinu i tko će biti glavni igrač u budućnosti. Bit će zanimljivo pratiti odluke Enna grupe u vlasništvu Pavla Vujnovca, koja je već kupila (to je važno, jer ostali su vlasnici mijenjali potraživanja za dug) 20-ak posto dionica. Naravno, Vujnovac se pokazao kao krajnje pragmatičan igrač u akvizicijama pa vjerojatno ima otvorenu opciju da ako se za trgovački lanac pojavi izdašan kupac – unovči svoje udjele. A vjerojatno je otvorena i opcija preuzimanja ključne dioničke uloge. Pogotovo ako se uz osnovni plinsko-energetski biznis (PPD) prati jačanje ulaska u područje proizvodnje hrane.
Dakle, postoje i naznake 'popravnog ispita' u stvaranju zbilja velike, diverzificirane korporacije. Treba se nadati da su iz tuđih iskustava izvučene pouke. Igrači koji vole igrati velike igre trebaju u svakom trenutku biti spremni prodavati i najdraže tvrtke ljubimce da bi se očuvala likvidnost i kreditna sposobnost.
Vratimo se Ledu. Valja se sjetiti da je Ivica Todorić nekoliko godina prije Agrokorova sloma razmišljao da prodajom divizije zamrznute hrane smanji ranjivost sustava i zaštiti se od predatora. Predugo je čekao. Da je na vrijeme povukao potez, možda se danas prodaja tvrtke ne bi poklopila s optužnicom za mjenice.