HDZ i SDP zajedničkim su snagama ukinuli institucionalne pretpostavke za znanstveno i kvalitetno upravljanje razvojem. Za resetiranje Hrvatske treba stvoriti instituciju koja će se, politički neovisno, baviti promišljanjem ekonomske budućnosti zemlje
Nakon ohrabrujućih vijesti o smanjenom broju novozaraženih koronavirusom voditelj Nacionalnog stožera civilne zaštite Davor Božinović najavio je 'izlaznu strategiju popuštanja mjera'. Još je dodao: 'Nakon čega ćemo sve dogovoriti sa strukom.'
Kojom strukom? Svima je ipak jasno da se to odnosi na epidemiološku struku. I to je razumljivo, jer se u proteklih mjesec i nešto više dana epidemiološka služba pokazala sposobnom upravljati suzbijanjem zaraze COVID-19. Valja, međutim, uočiti da šef kriznog stožera nije najavio da će Vlada i Stožer jednako tako za mišljenje tražiti 'ekonomsku struku'.
Nije ni mogao najaviti konzultacije s 'ekonomskom strukom' jer je u Hrvatskoj, u smislu kao što je to 'epidemiološka struka' – nema. Kad Plenković, Božinović ili Beroš govore o epidemiolozima, onda misle na epidemiološku službu koja je dio Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo. A koji je usko povezan s Ministarstvom zdravstva. Odavno Hrvatska nema ekonomsku instituciju koja bi bila pandan HZJZ-u i epidemiološkoj službi.
Eutanazija ostatka ostataka
A postojala je. Umjesto da bude transformirana u instituciju primjerenu kapitalističkom sustavu (i koju imaju sve uspješne tržišne ekonomije), olako je i naprasno dokinuta. Institucija se zvala Republički zavod za društveno planiranje. Bila je smještena u današnjoj zgradi HBOR-a i okupljala je tridesetak znanstvenika i istraživača. Koji nisu pisali petoljetke sovjetskog tipa, nego su osmišljavali indikativne projekcije i prijedloge. Koje bi politička vlast prihvatila ili ne bi prihvatila. Na čelu Zavoda bili su Rikard Štajner, Jakov Sirotković, Velimir Rajković, Mato Mikić, Mato Crkvenac, Željko Rohatinski, Božo Marendić, Žarko Miljenović, Stjepan Zdunić...
E, sad zamislimo da je te 1992. ukinut i Zavod za javno zdravstvo. Da ovih trideset godina nije postojala takva institucija i unutar nje epidemiološki odjel. Da se s dolaskom pandemije koronavirusa po zdravstvenom sustavu tražilo ima li negdje neki liječnik koji se možda nešto razumije u epidemiologiju. Ili da se neurokirurg Vili Beroš proglasio autoritetom u epidemiologiji.
Postoji u Hrvatskoj niz kvalitetnih ekonomista. Ali oni su raštrkani po fakultetima, institutima, tvrtkama, bankama, komorama, udrugama, HNB-u... Ima i u ministarstvima ekonomista. Ali Vlada i ministarstva izvršna su vlast. Izvršna! Ne treba od ministara, državnih tajnika, pomoćnika ministara ili načelnika odjela očekivati vrhunske inovacije.
Podrazumijeva se da ministar zdravstva ne mora biti stručnjak za epidemiologiju. Ali očekuje se da svaki ministar financija ili gospodarstva ima ekonometrijske modele u malom prstu. I da svaki dan nekoliko sati proučava što se događa u svijetu. Što je najgore, mnogi se ministri i ne trude suprotstaviti takvom mišljenju javnosti. Mogu oni sve, znaju oni sve...
Institucionalnu osnovu za upravljanje razvojem zemlje ukinuo je HDZ. Usprkos prevladavajućoj ideji da će tržište sve riješiti i da upravljanje razvojem zemlje nije potrebno (a nekima je mutna voda bila ugodno okružje), bilo je nešto pameti pa je formiran Središnji državni ured za strategiju. Vodili su ga, uz brze izmjene, Ante Babić, Hrvoje Dolenec i Martina Dalić. Pisani su prijedlozi, ali politika ih nije htjela ni pročitati, a kamoli pokušati provoditi. Radilo se bez proračuna, s minimalnim brojem ljudi. Ali i taj je ostatak ostataka eutanaziran.
Jedan savjetnik nije dovoljan
U vrijeme druge SDP-ove vlade utopljen je u Ministarstvo regionalnog razvoja. I tako, sad više nema ničega institucionalnog. HDZ i SDP zajedničkim su snagama ukinuli institucionalne pretpostavke za znanstveno i kvalitetno upravljanje razvojem Hrvatske. Strategija razvoja Hrvatske do 2030. (zahtjev EU) trebala je biti završena u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU. Ali je, u nedostatku institucije koja bi za to bila sposobna, elegantno obavljen outsourcing. Budućnost Hrvatske povjerena je drugorazrednim činovnicima Svjetske banke!
Duboka svjetska recesija, i još dublja u Hrvatskoj, iz temelja će promijeniti okružje u kojem će se živjeti. ko premijer Andrej Plenković zaista želi iskoristiti ovu krizu za resetiranje Hrvatske, onda mora stvoriti instituciju koja će se politički neovisno baviti promišljanjem ekonomske budućnosti Hrvatske. Jedan savjetnik nije dovoljan. Ako treba zadovoljiti lidersko-politički ego, neka se ta institucija zove Ured predsjednika vlade za razvoj. Samo neka se okupi jezgra i počne smisleno promišljati budućnost zemlje.