Godinama jednaki prilozi na početku TV dnevnika, doček turista na granici ili naplatnim kućicama, ove će godine poprimiti dramatične razmjere. Vrijeme je da se počnu brojiti šleperi s robom za izvoz, a ne rijetki hrabri turisti iz Slovenije ili Češke
Počelo je, s pravom, propitivanje jesu li sintagme 'nova normala' i 'stara normala' dobri izrazi u koronakrizi. Možda je umjesto 'nove normale' ispravnije koristiti se pojmom 'nova realnost'. A stara normala zapravo je pokušaj odbijanja suočavanja s novom realnošću.
Postoji nepogrešiv signal koji će pokazati kako će i kada Hrvatska kvalitetno i bitno odgovoriti na novu realnost. To su uvodne minute TV dnevnika na javnoj i privatnim televizijama. Kad od lipnja do sredine rujna središnje informativne emisije prestanu počinjati već godinama istom vrstom priloga, bit će to znak da su se ekonomija i društvo u cjelini dubinski promijenili.
Uvijek ista pitanja
A TV dnevnici već godinama, ma i desetljećima, počinju jednako. Reporterka ili reporter javljaju se s nekog od graničnih prijelaza ili naplatnih kućica. Snimaju se kolone turista koje dolaze ljetovati na naš Jadran. Pitanja su se pohabala od godina postavljanja: 'Kamo idete? Koliko ćete ostati na ljetovanju? Koliko ste čekali na granici?'
Da je Hrvatsku koronakriza mogla promijeniti u ova dva-tri mjeseca, onda bi ovog ljeta TV dnevnici počinjali reportažama s istih graničnih prijelaza. Ali umjesto dočeka turista ispraćali bi se šleperi puni robe za izvoz. Turizam treba biti bogomdani šlag na torti platne bilance. A motor ekonomije moraju biti industrija i njezina proizvodnja za izvoz. Izvoz će se prije oporaviti od turizma!
Ovoga će ljeta urednici i novinari još opsesivnije i paničnije slati ekipe da TV dnevnike mogu otvoriti brojenjem turista koji su usprkos COVID-19 došli ostaviti nam spasonosne devize i povećati potrošnju. Bit će tu, ipak, velikih inovacija pa će set pitanja hrabrim turistima, kojima će tonci mikrofone u kabine gurati na dugim štapovima, biti obogaćen traženjem odgovora jesu li preboljeli koronu, imaju li za to dokaz, kamo će u karantenu kad se budu vraćali...
Bit će to dokaz da je, kad je bit ekonomskog modela u Hrvatskoj u pitanju, nova normala zapravo stara normala, samo na mnogo nižoj razini. U slučaju turizma na, recimo, dvadeset posto starih brojki.
Ne treba, međutim, biti nerealan i očekivati korjenite promjene preko noći. Sustav koji se najmanje četvrt stoljeća pogrešno gradi ne može se promijeniti u dva mjeseca. Za rješavanje ovisnosti o drogi zvanoj i turizam trebat će, bude li nekim slučajem 'političke volje', najmanje četiri godine mandata neke ambiciozne i nepokolebljive vlade.
Opasno je graditi nerealna očekivanja da će šokantan pad BDP-a od 9,4 posto, koji za 2020. predviđaju u Vladi, izazvati i šok-terapiju u ekonomskim politikama. Kad se to ne dogodi, uslijedit će još jedno razočaranje. Treba pozdraviti pritiske i akcije u stilu 'reforme sad i odmah', ali, budimo realni, to se ne može dogoditi. Možda tek od jeseni, kad prođu izbori i brojenje turista na početku informativnih emisija.
Ništa preko noći
Godinama zapostavljana industrija i u bespućima korupcijskog modela zagubljena poljoprivreda ne mogu preko noći nadoknaditi turističku rupu. Izbori, koji su sada vrlo izgledni u srpnju, utjecat će na to da se vlast ne zamjeri ni jednom dijelu biračkog tijela na čije glasove računa. Poduzetnici su ionako u manjini, pa njihovi glasovi nisu osobito važni u odnosu na druge interesne skupine (javna i državna uprava, redoviti i povlašteni umirovljenici...). Uostalom, izbori će se opet dobivati ili gubiti na ideološkim temama, a ne na ekonomiji.
Postoji niz inicijativa (Glas poduzetnika, Lipa...) koje nude brza i jednostavna rješenja. Uz pohvalu za aktivizam, ipak treba reći da tu također nema cjelovitih modela. Pa se parcijalni interesi međusobno sudaraju i na političkoj sceni – poništavaju.
U takvim uvjetima Vlada gubi na ritmu pomoći gospodarstvu i promjenama modela. Nema trećega, svibanjskog paketa. Nema stvarne i odlučne inovativnosti. Primjerice, vaučera za opću potrošnju građana s rokom kad ih treba iskoristiti i podignuti domaću potražnju. Vlada inovativnost pokazuje samo kad treba spašavati vlastitu blagajnu. Pa se izvede operacija u kojoj središnja banka putem mirovinskih fondova obavi, de facto, primarnu emisiju i proračunu 'natiska' jedanaest milijardi kuna. Ali kad se nešto slično godinama tražilo za poticanje izvoza i smanjivanje ovisnosti o turizmu – predlagači su etiketirani kao neznalice i monetarni bogohulnici.
Sve u svemu, pratite ovo ljeto početke TV dnevnika i sve će vam biti jasno.