HDZ za sada igra na sigurno najavama veće samodostatnosti u poljoprivredi i energetici. SDP je krenuo žestoko najavom digitalizacije i otpuštanja deset tisuća ljudi iz državnog aparata svake godine
Premda predizborna kampanja službeno nije počela, u javnost se puštaju dijelovi stranačkih ekonomskih programa. Ministar Tomislav Ćorić, HDZ-ov prvi čovjek za izradu izbornog programa, najavljuje da će njegova stranka glasove birača, među ostalim, pokušati maksimirati orijentacijom na veću samodostatnost u poljoprivredi i energetici. Iz redova SDP-a prvi je istrčao Siniša Hajdaš Dončić najavom digitalizacije države. Čija bi posljedica, među ostalim, bila smanjivanje državnog aparata za deset tisuća ljudi na godinu. Iskustvo kaže da sa zahuktavanjem predizbornih kampanja za mjesta u Saboru u prvi plan dolaze ideološka i kadrovska pitanja. Ali s obzirom na recesiju stoljeća u koju zbog koronakrize zemlja ubrzano i nezaustavljivo upada možda ovaj put bude drukčije.
Programi zbrda-zdola
Predizborne ekonomske programe hrvatskih stranaka treba uzimati s rezervom. Karakteristični su po tome što su sklepani u zadnji čas. Nema parlamentarne stranke koja izrađuje ekonomski program osim za potrebe izbornih kampanja. Dovoljno je pogledati njihove službene stranice. Predizborni programi ne mogu biti osobito ozbiljni jer su strogo namjenski – usmjereni na maksimiranje glasova na izborima. Osim što su selektivni ('Bježi od tema na kojima bi se mogao izgubiti koji glas!'), odgovaraju, čast iznimkama, samo na pitanje 'što', ali ne i na pitanje 'kako'.
Kakvi god programi bili, poslovna zajednica i druge interesne skupine ipak moraju pažljivo pratiti što će političari govoriti o ekonomiji. Jer kad neki od njih pobijede i dođu na vlast, većinu će obećanja zaboraviti. Ali budući da u vrijeme preuzimanja vlasti neće imati vremena izrađivati pravi ekonomski program, pokušavat će provoditi dio nedomišljenih predizbornih obećanja. Može se očekivati da će stranački čelnici na sve moguće načine pokušavati fokus predizbornih najava ekonomskih poteza maknuti s kratkoročnih, nužno bolnih, antirecesijskih na dugoročne razvojne politike.
Naime, o raznim državnim financijskim 'opojnim drogama' uvelike ovisni glasači ne žele slušati o pristupu 'krv, znoj i suze'. Više vole pristup 'laži, laži, laži me' o većim plaćama i mirovinama. A bit će neutralni na obećanja-posvuduše o borbi protiv korupcije, smanjenju broja općina i sličnome. To strankama, istina, neće donijeti dodatne glasove, ali neće im ih ni odnijeti. Sigurno je sigurno! Pogotovo što predstavnici većine medija neće 'tupiti' postavljajući im pitanja kako misle provesti takva obećanja.
Ako se nekim slučajem 'situacija intenzivira' pa netko počne 'piliti' po razradi nekog obećanja, tu je taktika mutnih poslovnih konzultanata. Onih koji klijentu dođu s prezentacijom u PowerPointu s deset slajdova. Kao, napravili su je baš za njih. A zapravo imaju dvije šprance. Ako je poduzeće decentralizirano – tu su savjeti kako ga centralizirati. I obratno. Ako ih naručitelj pita da detaljno objasne prijedlog sa šestog slajda, s obzirom na to da konzultanti nisu izradili nikakvu razradu, zatraže pauzu do drugoga dana. Pa preko noći smišljaju što bi rekli klijentu. Zato od HDZ-a treba tražiti objašnjenje kojim to mjerama namjerava povećati samodovoljnost u poljoprivredi i energetici, a od SDP-a na temelju kojih zakonskih rješenja namjerava iz sindikalno zaštićenoga državnog aparata otpustiti deset tisuća ljudi. A do sada godišnje bez posla ostane od tri do pet ljudi.
Vjerujte nam na riječ!
HDZ bi, primjerice, morao ponuditi zakonsko rješenje da se poticaji u poljoprivredi s površinskoga kriterija napokon promijene u količinski. I da se odluči: veliki proizvođači ili mali OPG-ovci? Osim toga, može se očekivati neki brojčano izraženi cilj za sljedeće četiri godine. SDP je u slučaju digitalizacije dao brojčani cilj od četrdeset tisuća manje zaposlenih u administraciji u četiri godine, ali važno je koje članke planira ubaciti u zakone o državnim službenicima da bi se to zakonski moglo provesti. Ako već ne smiju u predizborno vrijeme s otvorenim kartama, budući ministri morali bi imati plan B za vrijeme kad zasjednu u fotelje.
Primjerice, voljeli ga ili ne, Slavko Linić je, ulazeći u drugi mandat, kao ministar financija imao do detalja razrađenu operaciju fiskalizacije. Slično, samo s drugih pozicija, znala je što hoće (ne govorim o Agrokoru) ministrica Martina Dalić. Zanimljivo, oboje su morali odstupiti s pozicija prije kraja svojih mandata. A možda je, zapravo, najmudrije primijeniti onaj stari štos. Reći glasačima: 'Mi imamo fenomenalan ekonomski program. Samo ga nećemo javno objaviti da nam ga druge stranke ne prepišu. Vjerujte nam na riječ i glasajte za nas!'