Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) pokrenula je novi format djelovanja. Održana je prva ‘Ekonomska kava – mjesto na kojem diskutiramo ideje‘. Taj događaj mogao bi jednoga dana biti obilježen kao vrlo važan u komunikaciji biznis-zajednice s vlašću i ostalim segmentima javnosti u hrvatskom društvu. Na ‘Ekonomskoj kavi‘ predloženo je povećanje plaća poreznim rasterećenjem tako da se neoporezivi dio plaća podigne s 533 na 663 eura. Sličnih je prijedloga iz poslodavačke udruge tijekom godina poslano ‘na stotine‘ i po tome spomenuti skup ne bi bio poseban. Međutim, za razliku od bezbroj sličnih inicijativa, HUP-ovo je vodstvo zahtjev, za državne financije težak milijardu eura, povezalo s prijedlogom rješenja kako da se nadoknadi bar trećina tako stvorenih rupa u proračunima. Jasno i glasno zatraženo je da se porezna stopa iznajmljivačima apartmana na moru (sada jedva 40 eura po krevetu po sezoni) izjednači s porezom na dohodak od imovine. Koji iznosi 10 posto.
Obećavajući početak
Na taj se način HUP-ovo vodstvo pokazalo hrabrim otvoriti tabu-temu ‘odnos između poduzetništva i rentijerstva‘. Otvorena je rasprava koju političke stranke i mnoge druge institucije zaobilaze u širokom luku. Hrabar i, što je jako važno, argumentiran iskorak daje nadu da poslodavačka lobistička udruga ulazi u novu, obećavajuću fazu svoga djelovanja.
Do 2021. i velikog potresa u HUP-u bilo je nezamislivo otvaranje tema kao što je rentijerstvo. Nekada davnije iz HUP-a bi izišao dokument s 55 preporuka. Za koje je bilo jasno da su već zbog samoga broja neostvarive. Onda se igralo na sigurno: kao, napada se vlast, a zapravo se čuvaju pojedinačni interesi. Pa se gotovo sve svodilo na objavu ‘semafora‘ koji su pokazivali što je vlast napravila, a što nije. Do 2021., uz iznimku usamljenih poruka predsjednice Gordane Deranje, ostatak ekipe ne da nije pokazivao volju ući u šesnaesterac, nego je pazio da se ne makne dalje od centra igrališta.
Kad je smijenjeno staro vodstvo (nakon burne predizborne kampanje demokratski pobjednik postao je iskusni i uključivi Mihael Furjan iz Plive), novi direktor Damir Zorić uspješno je odradio tranziciju i krizno upravljanje. Postavljen je temelj za novo izvršno vodstvo. Premda su neke skupine bile skeptične prema novoj direktorici Ireni Weber, pokazalo se da ona itekako ima menadžersko-diplomatske vještine za vođenje HUP-ova u biti heterogenog članstva. Dolaskom Hrvoja Stojića za glavnog ekonomista napravljen je dodatni korak za HUP-ovu ofenzivu kojoj svjedočimo posljednjih tjedana.
Naravno, hrabro i argumentirano otvaranje teme rentijerstva treba biti početak djelovanja da bi se teza o HUP-ovu novom uzletu nakon godinu-dvije i potvrdila. Tu će važnu ulogu igrati predstavnici tvrtki članica, među kojima sada prevladavaju poduzetnici i menadžeri koji imaju između četrdeset i pedeset godina. I za koje se čini da imaju volje i potencijala za iskorak izvan uskih interesa svojih tvrtki ili svojih granskih udruga. Opasnost prijeti od vlasti. Kad već oporba nema artikuliranih prijedloga, tu prazninu mora popuniti HUP. Pritom stalno dokazujući da udruga nema političkih ambicija.
Lakmus-apartmani
Prijedlog da se na iznajmljivanje apartmana uvede porez od 10 posto sasvim će sigurno većina stranaka ignorirati dok ne prođu parlamentarni izbori. Čak i stranke za koje vlasnici apartmana uglavnom ne glasaju boje se da ne izgube nekoliko glasova i pokoje oporbeno mjesto u budućem Saboru, pa npr. Peđa Grbin (SDP) ne ide dalje od ‘pravednijeg oporezivanja‘. Ali nakon izbora napokon bi trebalo stati na kraj pretjeranom rentijerstvu (nisu apartmani jedini, a možda ni najopasniji). U tešku su utakmicu ušli poslodavci iz HUP-a, ali i uz minimalne izglede veseli da se javio novi, nazovimo to, revolucionarni entuzijazam. Argumentiran, pa će žuljati odgovorne.
Možda je kolumnistički optimizam u ovim ‘Ekonomalijama‘ pretjeran, ali u nadi je spas. Tako je ovih dana bilo ugodno u poslovnoj emisiji Hrvatskoga radija slušati troje predstavnika biznis-udruga: Irenu Weber iz HUP-a, Hrvoja Bujasa iz Glasa poduzetnika (UGP) i Dalibora Kratohvila, novog predsjednika Hrvatske obrtničke komore (HOK). Bujas napokon više ne iritira svađalačkim tonom (à la bivši sindikalist Vilim Ribić). Kratohvil se još uigrava, ali uočljivo je da se HOK-om, u ovoj fazi, više ne upravlja iz HDZ-a. Sve troje pokazalo je međusobno uvažavanje i danas-sutra bi s nekoliko zajedničkih inicijativa još više ojačalo konstruktivno i argumentirano lobiranje biznisa u odnosu na vlast.
Nadu daju i neki započeti procesi restrukturiranja u Hrvatskoj gospodarskoj komori, uza sva njezina naslijeđena institucionalna ograničenja. Svaki pozitivan pomak u HUP-u, UGP-u, HOK-u ili HGK-u zaslužuje potporu. Naravno, uz obveznu dozu novinarskog opreza i propitivanja.