Saznanje da ne treba očekivati povoljniju klimu za poduzetnike koji žele raditi pošteno, a ujedno žele za poreze koje uplaćuju državi dobiti primjerenu protuvrijednost, zajednički je nazivnik požara u staračkom domu kod Oroslavja, trostrukog ubojstva u Splitu i slučaja iznude u Zaprešiću
Siječanj je, kažu upućeni, najdepresivniji mjesec u godini. Za pretpostaviti je da se to odnosi i na poduzetnike i menadžere. Ako je tako, ove godine na djelu su 'pojačivači' depresije. U kratkom roku zbila su se tri događaja koja u sebi imaju elemente biznisa u najširem smislu riječi. Bilo da je riječ o legalnom, sivom bilo crnom biznisu.
Prvo je u Zagorju, u ilegalnom objektu obiteljskog doma za starije i nemoćne, izgorjelo šestoro starih ljudi. Onda je u Splitu mladić kalašnjikovom ubio tri osobe iz kriminalnog miljea koje su maltretirale njegova brata ovisnika jer, za pretpostaviti je, nije na vrijeme plaćao isporučenu i konzumiranu drogu. I na kraju, dogodilo se da se zaprešićki poduzetnik, ne uz pomoć policije nego privatno angažiranog tjelohranitelja (MMA borca), obranio od iznuđivača i njegova pomoćnika.
Relativizacija odgovornosti države
Uzroci i posljedice višeslojni su, ali ako se traži zajednički nazivnik, onda je to saznanje da ne treba očekivati povoljniju klimu za poduzetnike koji žele raditi pošteno, a ujedno žele za poreze koje uplaćuju državi dobiti primjerenu protuvrijednost. Najstrašnije je što iz reakcije nadležnih državnih institucija i njihovih čelnika uopće ne dolaze ohrabrujuće poruke. Sve se svodi na relativizaciju odgovornosti države.
Prvo, treba biti realan pa primijetiti da događaja poput spomenutih ima u gotovo svim zemljama bez obzira na stupanj razvijenosti. Ako se koncentriramo na zemlje u širem smislu shvaćenog Zapada, gdje je na djelu kombinacija demokracije i tržišne ekonomije, događaji koji završavaju u crnim kronikama nisu rijetkost. Za Hrvatsku to, međutim, ne smije biti utješno jer jedna od rijetkih prednosti koje ova zemlja ima kad je riječ o mjerenju konkurentnosti je upravo, u odnosu na mnoge zemlje, visoka razina sigurnosti. Mnogi menadžeri koji su došli raditi u Hrvatsku upravo tu fizičku sigurnost spominju kao motiv zbog kojeg žele ostati.
Prema svemu sudeći, taj se imidž počinje ubrzano urušavati. A državni dužnosnici dodatno pridonose tome. Svi imaju opravdanje za propuste koji su očito napravljeni u njihovom resorima. Teško je bilo gledati HTV-ovu emisiju 'Otvoreno' u kojoj su se ministar pravosuđa, glavni državni odvjetnik i predstavnik sudaca redom branili od kritika. Državni odvjetnik Jelinić je na poruku javnosti da u pravosuđu ima mnogo korumpiranih sudaca lakonski pozivao da tko ima takva saznanja, neka javi. Slično je zborio predstavnik sudaca Mrčela, a ministar pravosuđa Bošnjaković je pokušavao poništiti izostanak prevencije i pravodobne reakcije u slučaju trostrukog ubojstva u Splitu s mogućnošću osnivanja poduzeća kompjutorom iz kuće ili stana. Nijedan od njih trojice nije izustio bilo što u stilu: 'Ovaj nemili događaj bit će nam poticaj za nultu toleranciju prema onima koji dovode do mrtvih ili ranjenih ljudi'.
Najveća poduzetnička tabu-tema
Ništa od 'nulte tolerancije'. Više je mogućih razloga zašto se ne daju takva obećanja. Porazno je ako čelnici institucija šalju poruku da ne vide problem. Poraznije je ako im se ne da uložiti dodatan napor. A najporaznije je ako su uvjereni da su institucije na čijem su čelu toliko erodirale da nisu sposobne učinkovito se nositi s izazovima.
Kad izgorjeli starci u bjelovarskom domu prije par godina nisu bili signal da se u inflaciju propisa ne ubaci i poneki koristan, koji bi efikasnije kontrolirao smještaj nemoćnih, onda je za očekivati da će se naći pametnjakovića koji će umjesto dopuštenih 20, u pomoćne objekte nagurati njih 50. Pa će ih šestero izgorjeti kod Oroslavja.
Dovoljno je analizirati slučaj pokušaja iznude zaprešićkog poduzetnika. Poduzetnici, bar većina njih, žele biti samozatajni. Posebno ne vole govoriti o svom privatnom životu. Ali, najveća tabu-tema su prijetnje, ucjene i iznude. Mnogu uspješni među njima, svaki na svoj način, rješavaju taj problem. Rijetki su oni koji se odvaže obratiti se policiji. I kad se netko usudi to učiniti, a policija najblaže rečeno traljavo (ne)reagira, onda to potkopava nadu kod mnogih koji dio dobiti izdvajaju za različite oblike zaštite i 'zaštite'. Zaprešićkom su poduzetniku u zadnji čas, navodno, sugerirali da odustane od susreta s iznuđivačem. Činovnička logika tu ne vidi problem. Ne žele se staviti u poziciju poduzetnika kojemu vrlo vjerojatno iznuđivač prijeti i sigurnošću najbližih članova obitelji. Pa je prinuđen rješavanje strašnog problema na ovaj ili onaj način preuzeti u svoje ruke. U realnom vremenu.