Od 2018. do 2022. broj tvrtki u realnom sektoru u potpunom ili većinskom stranom vlasništvu povećao se za 21 posto. U istom razdoblju zabilježeno je samo 13 posto više domaćih. Broj zaposlenih kod stranaca povećan je za 18 posto, kod domaćih za oko tri posto. Prihodi stranih tvrtki narasli su za 72 posto, domaćih za 40 posto. Dobit stranaca veća je 116 posto, domaćih 47 posto
Ovoga tjedna na Liderovu portalu objavili smo da bi mogući kupac hotelske grupacije Sunčani Hvar mogao biti američki Blackstone. Ako svjetski lider koji upravlja s bilijun dolara ulaganja uđe u hrvatski turizam, vrlo će vjerojatno navaliti i ostali iz investicijske lige prvaka. Kad se tomu pridodaju strane megainvesticije (američki Jabil u Osijeku i ukrajinski Petrinja Chicken Company na Baniji), sve je više signala da se nakon ulaska Hrvatske u euro i šengensko područje ubrzao trend dolaska stranih tvrtki.
Takav razvoj događaja zaslužuje višeslojnu analizu. Jedna bi se trebala odnositi na udjel koji u Hrvatskoj drže strani poduzetnici u odnosu na domaće. Domaći su igrači posljednjih godina u defenzivi. Sada se u savršenu oluju spaja atraktivnost za strane investitore s fazom u kojoj je oko petnaest tisuća domaćih osnivača tvrtki, velikih, srednjih i malih, u fazi kad treba prenijeti poslovanje na drugu obiteljsku generaciju. Ili jednostavno tvrtku i tržišta prodati.
Pustiti pa kako bude?
Pitanje za ekonomsku, poslovnu, političku, pa i opću javnost je jednostavno: Je li svejedno kakav je omjer između stranog i domaćeg vlasništva? Postoji li neka donja granica ispod koje se ne bi smjelo ići zbog nacionalne sigurnosti i opstojnosti? Pa treba osmisliti posebne politike kako obraniti tu donju granicu. Ili jednostavno pustiti da bude kako bude?
Od 2018. do 2022. broj tvrtki u realnom sektoru u potpunom ili većinskom stranom vlasništvu povećao se za 21 posto. U istom razdoblju zabilježeno je samo 13 posto više domaćih. Broj zaposlenih kod stranaca povećan je za 18 posto, kod domaćih za oko tri posto. Prihodi stranih tvrtki narasli su za 72 posto, domaćih za 40 posto. Dobit stranaca veća je 116 posto, domaćih 47 posto. U samo četiri godine dogodile su se dramatične promjene. Početne 2018. stranci su imali prihod u visini 33 posto domaćih poduzetnika. Četiri godine poslije taj se postotak podignuo na 41 posto. Dakle, za nekoliko godina strane će tvrtke u Hrvatskoj imati više od pola prihoda domaćih. Sad će neki reći da je to isključivo posljedica manje sposobnih ovdašnjih poduzetnika. Ali u promatranom razdoblju prosječna neto marža profita kod domaćih (3,8 posto) bila je viša nego kod stranaca (3,6 posto).
Da ne bude zabune, globalizacija i ulazak u EU mijenjaju vlasničke strukture u svim bivšim socijalističkim ekonomijama, koje su pola stoljeća bile umjetno zaštićene od inozemnih ulaganja. Nadalje, mnoga strana ulaganja podignula su tehnološku razinu ovdašnjega gospodarstva, donijela zaposlenicima nova znanja i procese. Ali logično je da je interes inozemnih matica velik dio novostvorene vrijednosti transferirati u zemlju u kojoj živi osnivač. Zato se politička vodstva odgovornih zemalja bore da njihovi poduzetnici očuvaju što veći dio domaćeg tržišta i da osvoje što više inozemnih.
Domaći su domaći!
U Hrvatskoj je, nažalost, odnos između domaćeg i stranog poduzetništva jedna od ‘netema‘. Čak i usprkos tomu što se vlada Andreja Plenkovića u posljednje vrijeme nekoliko puta uvjerila koja je razlika između domaćih i inozemnih vlasnika. Kad je ono iz Banskih dvora pokrenuta inicijativa da mirovinski fondovi preuzmu paket udjela u Fortenovi, njemački je Allianz premijeru hladno dao košaricu.
S druge strane, kad je Vlada u panici zbog političkih posljedica inflacije htjela uvjeravati trgovce da zamrznu cijene, najkooperativniji je bio Konzum, koji je preko Fortenove pod velikim utjecajem domaćeg suvlasnika. A kad su banke bile gluhe na molbe da žrtvuju dio svojih golemih profita i povećaju kamate na štednju, koja je banka podignula letvicu? Domaća Hrvatska poštanska banka (tri posto na depozite oročene na godinu dana). Osjećaj odgovornosti mnogih domaćih poduzetnika prema sredini u kojoj žive i posluju na visokoj je razini. Do ‘sitnica‘ kakva je potpora sportu (Cedevita, Nexe, Agram, TIM Kabel i još stotine drugih).
U već započetoj predizbornoj kampanji obrana udjela domaćih poduzetnika, cilj da domaće tvrtke zadrže bar 50 posto veće prihode od stranih, nažalost, neće biti ni spomenuta. Ali će emisari stranaka kucati na vrata domaćih uprava ne bi li izmuzli kojih desetak tisuća eura donacije. Kad bi nekim čudom udio domaćih zastupnika u Saboru ovisio o udjelu domaćeg biznisa u nacionalnoj ekonomiji, a ostatak bio rezerviran za političare iz zemalja odakle su došli strani poduzetnici, možda bi bilo više sluha za tu za opstojnost zajednice vrlo važnu temu.