Ako je u ZG holdingu želio kooperativne menadžere, gradonačenik je morao znati da su Vuković i Samodol posljednji koje je trebao angažirati. Minus mu je pogrešna procjena, plus što ih je brzo opozvao
Kako se ono kaže, ni najstariji kroničari menadžerske scene u Hrvatskoj ne pamte da je neki čelni menadžer velikoga poslovnog sustava smijenjen samo tri i pol mjeseca nakon postavljanja. Kao što se to dogodilo kad je riječ o, prema visini prihoda, dvadeset drugome poslovnom sustavu u Hrvatskoj – Zagrebačkom holdingu. Friški gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević postavio je 14. lipnja u Upravu Holdinga Nikolu Vukovića i Antu Samodola, a opozvao ih već 4. listopada.
Kad ih je postavljao, razlog je bio 'hitno uspostavljanje reda', a kad ih je smjenjivao, to je bilo zato što je dvojac 'teško surađivao s novim članovima Uprave, Nadzornim odborom i gradonačelnikom'.
Razilazak za poznavatelje menadžerske scene nije nikakvo iznenađenje. Postojale su i oklade da će suradnja puknuti unutar tri mjeseca, ali, eto, potrajala je gotovo četiri. Ne ulazeći u ocjenu ostalih Vukovićevih i Samodolovih menadžerskih kvaliteta, uz nekoliko kava ekipa iz platforme Možemo! mogla je doznati da spomenuti dvojac baš i nije poznat po sklonosti suradnji. Upravo suprotno!
Zamka javnih natječaja
Kadrovski promašaj na početku mandata važna je epizoda za političku budućnost Tomislava Tomaševića, nove zvijezde na hrvatskoj političkoj sceni. Ali i platforme Možemo!. Uspješno restrukturiranje Zagreba, prije svega putem Zagrebačkog holdinga, moglo bi za tri godine, koje će brzo proći, stvoriti većeg izazivača HDZ-a na parlamentarnim izborima. Neuspjeh bi dugoročnije ostavio HDZ u ugodnoj poziciji, gdje se i na Možemo! stavlja 'recka' kakvom su već obilježeni, recimo, Most ili Domovinski pokret.
Na primjeru kadroviranja u Holdingu moglo bi se, s jedne strane, zaključiti kako gradonačelnik nema osnovne relevantne informacije (tko li ga je savjetovao?). S druge strane, pokazao je da je spreman, u slučaju pogreške, brzo reagirati.
Iz neovisnih krugova mogu se čuti ocjene da jest neiskusan, ali da brzo uči. Jedna od lekcija koje bi, kažu iskusni gradonačelnici, trebao brzo svladati jest dovođenje kvalitetnih menadžera unatoč ograničenjima koja nameće institut javnih natječaja. Koji je velika bedastoća. Zamislite menadžera koji radi kod jednoga gazde da se javi na javni natječaj. Postojeći poslodavac bio bi oduševljen? Zato su odavno u korporacijskom svijetu izumljeni headhunteri koji regrutiranje obavljaju decentnije.
Dok se populistička predstava o kadrovskim javnim natječajima bude podgrijavala, a to je radila i ekipa iz Možemo!, preostaje samo nada da će se na tržištu u trenutku naći neki kvalitetan 'igrač bez ugovora'. Izglednije je imati svoga kandidata i provući ga kroz javni natječaj. Uostalom, ako su gradonačelnici izvršna vlast, zašto ne bi imali slobodu ključnog biranja suradnika? Naravno, malo ozbiljnije nego u slučaju ZG holdinga.
Ukinuti Nadzorni odbor?
Osim toga, gradonačelnik Tomašević morao bi naći vremena za kratko upoznavanje s osnovama suvremenoga korporacijskog upravljanja. Ako je točno da se predsjednik Nadzornog odbora Ratko Bajakić često miješao u rad Uprave, to bi i u slučaju kooperativnijih direktora moglo biti problem. Ako Tomašević želi taj način rada, onda je rješenje u ukidanju NO-a i uspostavi monističkog sustava upravljanja. U kojemu postoji board koji se sastoji od izvršnih direktora kao što je novopostavljeni Ivan Novaković i neizvršnih, vanjskih članova kakav je Bajakić. Uostalom, u predizbornom programu stranke Zagreb je naš! jasno piše da će se 'reorganizirati upravljanje Zagrebačkim holdingom'.
Početak Tomaševićeva mandata, nakon dvadeset godina vladavine Milana Bandića, krajnje je zahtjevan pothvat. Uza stare interesne strukture koje se bore za opstanak tu su i oni koji do sada nisu imali pristup kolaču od 4,2 milijarde kuna Holdingovih rashoda. Pa su tu zakonska ograničenja koja ne vrijede za privatne korporacije. Pa još mnogo klipova koji sami padaju (pucanje vodovoda u Selskoj). Pa epska 'partija' s Pripuzovim C.I.O.S.-om zbog otpada. Pa još sto drugih stvari.
Tomašević je u ulozi kriznog menadžera. A oni moraju imati jasnu sliku onoga što žele, iznijeti je svim stakeholderima i igrati s igračima koje su naslijedili. Mnoge bi se moglo pridobiti. Nisu svi neprijatelji, bez obzira na to kako su zaposleni. Igrati prema njima 'bunker' nije dobro rješenje.
Preživi li sve te izazove, Tomašević bi za tri godine mogao postati ozbiljan izazivač premijeru Plenkoviću. Kojega to, za sada, ne zabrinjava previše. Pa se s gradonačelnikovim kadrovskim mukama dobrohotno zafrkava 'puštajući suze' zbog toga što svjetla u Poglavarstvu gore duboko u noć.