Od toga kako će u budućnosti izgledati 'nova realnost' jedino je jasno da će biti stvarno nova. Poslije inicijative Njemačke i Francuske stvara se potpuno novi koncept ekonomskog oporavka i uopće razvoja zasnovanog na zajedničkim europskim sredstvima. Najveće zemlje složne su u inicijativi 'Europa nove generacije' iako im nekoliko manjih sebično oponira. A gdje smo mi? Gdje je hrvatska politika? Želimo li uopće program 'Nova hrvatska generacija'?
Golema je globalna važnost te inicijative. Upravo činjenica da bi Europa predvodila tako važne iskorake je i naša šansa da sudjelujemo u izradi razvojne vizije koja nam se nudi, a nasušno nam je potrebna nakon što smo toliko puta bili izgubljeni u nesnalaženju između globalnih koncepata.
Europska komisija u svojim redovitim preporukama usmjeravala je našu ekonomsku politiku, a mi osim pada udjela stranog zaduženja u BDP-u nismo imali većih uspjeha. A istina je da ni neto zaduženje nije manje nego prije. Promjene na mnogim ekonomskim područjima te posebno na području pravosuđa, zdravstva, obrazovanja, državne i lokalne administracije vrlo su spore i nedovoljne.
Četiri europska upozorenja
Nedavno je EK objavio, pod dojmom pandemije, preporuke koje se odnose na EU, ali i na zemlje članice. Hrvatsku je upozorio na četiri aktualna problema:
• povećanje zaduženosti države, s time da je potrebno smanjiti rashode države, a povećati investicije kojima bi se održavala potrošnja
• na tržištu rada treba poboljšati sustav naknada za nezaposlene, ali i korištenje tog vremena za digitalno učenje te dokvalifikaciju i prilagodbu novim ekonomskim okolnostima
• održavanje likvidnosti malih i srednjih poduzetnika te samozaposlenih
• jačanje kapaciteta i efikasnosti javne uprave na središnjoj i lokalnoj razini, a posebno poboljšanje efikasnosti pravosuđa.
Europa nove generacije ne misli se previše baviti problemima koje pojedine zemlje vuku iz prethodnih razdoblja. Njih svatko mora sam riješiti. Na prošlost Europa ne misli trošiti novi novac. Izgleda da će to biti i najveći problem za nas. Vlada (vlade) bi trebala što prije osposobiti krug nositelja razvojnih projekata. Naime, ta sredstva namijenjena su održivom razvoju, a ne pokrivanju rupa iz prošlosti ili financiranju administracije i institucija koje sada žive od parafiskalnih nameta, koje i dalje u bitnom ne diramo. Projicirane milijarde pomoći i kredita nisu još sigurne, u proceduri odobravanja su i realizirat će se ne u jednoj godini, već u više njih. Ne bi nam se smjelo dogoditi da ne znamo što ćemo i kako ćemo s ponuđenim. Na ponude iz Europske komisije mora se odgovarati dobro osmišljenim programom koji predviđa prihvatljive ekonomske rezultate u godinama koje dolaze.
Državno bogaćenje na zelenoj ideji
Digitalno, zeleno i održivo europska je parola dana. No, ta će parola izazvati mnoge ozbiljne obračune s raznim strukturama, poduzetnicima, ali i zaposlenima koji zarađuju za život na prastare načine. U koronakrizi vidjelo se da je uz malo digitalizacije moguće dobro organizirati poslovne procese u državnoj upravi, ali i u školama i poduzećima. Mnogo se može odraditi i putem projekata e-građani, može se naplaćivati cestarina, zamijeniti liste čekanja u zdravstvu za naručivanje u minutu, uz obvezu da se sve odradi.
O zelenom da i ne govorimo. Zeleno na hrvatski način još uvijek znači skuplje od klasičnog, i to proglašavamo ulaganjem u budućnost. Posljednji skandali pred javnost donose grupe koje se bogate na zelenoj ideji, koja služi za bogaćenje pojedinih poduzetnika i kriminalnih grupa u državnoj administraciji. Hrvatski premijski sustavi i poticaji u Europi su prošlost, a kod nas najlukrativniji poslovni potez. Sve to kompromitira zeleno, tj princip jeftinog, čistog i svima dostupnog. Netko mora odgovarati za to što se na plemenitim zelenim inicijativama razbuktao kriminal. Za takve obračune sa svojim mangupima treba se dobro pripremiti jer ćemo izgubiti pristup europskom programu, što bi bila razvojna katastrofa.
Sva ta sredstva prije svega trebaju biti usmjerena u realni sektor, a to su danas malo i srednje poduzetništvo te samozaposleni. Znamo da oni sami često neće znati obaviti potrebne administrativne pa i neke poslovne pripreme. Država im svojom infrastrukturom u tomu mora pomoći i uvesti ih u novu etapu razvoja, koju je Europa već nazvala 'za novu generaciju'.