DVANAEST milijardi kuna investicija spremno je ući u OIE projekte u Hrvatskoj što u vremenu gospodarskog oporavka nakon korona krize nije zanemarivo. Mnoge bi zemlje rado htjele da se ti investitori okrenu njima stoga nije mudro stvarati antipoduzetničku klimu.
Projekt vjetroelektrane Krš Pađene u posljednjih je nekoliko tjedana podiglo priličnu prašinu. Brojni državni dužnosnici, kako tvrde istražitelji, uhićeni su upravo zbog mutnih poslova na tome projektu. No, medijskom prostoru pojavile su se brojne (dez)informacije oko tog projekta. Stoga smo razgovarali s Majom Pokrovac, direktoricom udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske, koja je detaljno secirala sve informacije. Ako želite znati sve činjenice oko tog projekta, pročitajte tekst. Naravno, tu se ne bavimo potencijalnim kriminalom, to je na nekim drugim institucijama.
U medijima se već neko vrijeme piše o istrazi i projektu. Koje su ključne dezinformacije koje su se pojavile - primjerice nikako da se odluči kada je projekt krenuo, spominje se starost od 16 godina i da je krenuo 2012.?
- C.E.M.P. je počeo 2003. godine s prvim mjerenjima i razvijanjem projekta VE Krš Pađene, a 2012. godine je C.E.M.P. kupio Lager Bašić. C.E.M.P. je u trenutku promjene vlasnika imao pravomoćnu lokacijsku dozvolu za VE Krš Pađene. Generalno gledano, u medijima se proteže niz netočnih navoda, vjerojatno dijelom i zbog nepoznavanja materije. Tako se navodi da C.E.M.P. nije imao pravo ishoditi rješenje o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača zbog proteka rokova iz prethodnog rješenja. No, propis je jasan kada kaže da je u toku važenja prethodnog rješenja, računajući od njegove pravomoćnosti, potrebno staviti zahtjev za izdavanje rješenja. Da je C.E.M.P. ovo zadovoljio može se utvrditi iz dokumentacije koja je izdavana C.E.M.P. u, a objavljena je na stranicama HERA-e, a to je i sama HERA potvrdila priopćenjem na svojim stranicama. Znači, ovo je postupanje koje je predviđeno važećim propisima i koje je HERA na isti način primjenjivala prema nizu drugih nositelja projekata. Drugim riječima, da prema C.E.M.P. u HERA nije postupala na isti način, radilo bi se o nezakonitoj diskriminaciji.
Nadalje, navodi se da je HERA pogodovala time što je izdala rješenje o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača na 25 godina. Nikako drugačije ga niti nije mogla izdati jer je to rok koji je propisan. No, to ne znači da će VE Krš Pađene imati zajamčenu otkupnu cijenu na 25 godina, već tijekom 14 godina koliko mu vrijedi ugovor s HROTE-om. Dakle, status povlaštenog proizvođača može imati i proizvodno postrojenje iz OIEVUK koje električnu energiju prodaje na tržištu, ne samo onaj koji ima zajamčenu otkupnu cijenu. To je upravo smjer u kojem se ide s premijskim sustavom koji je zakonom predviđen još od 2016. godine, no ove godine bi trebao konačno zaživjeti.
Nadalje, postoji dosta nekoherentnih informacija oko stjecanja prava služnosti za izgradnju. Projekti OIE zakonom su proglašeni projektima od interesa za Republiku Hrvatsku. To ne znači, kako to neki šaljivo komentiraju, da bi struja trebala biti besplatna, već da je interes Republike Hrvatske imati domaću zelenu energiju, kao što joj je interes imati i primjerice autoceste koje isto nisu besplatne za korisnike. No, kako je riječ o projektu od interesa za Republiku Hrvatsku trebalo bi biti moguće lakše riješiti često zapetljane imovinsko-pravne odnose, a ima ih i na privatnom i na državnom zemljištu. Dodatni je problem što ti postupci traju godinama uz potpunu neizvjesnost kad će predmeti biti riješeni, dok investitori mole institucije da ih privedu kraju kako bi konačno platili obveze koje im zakon propisuje. Investitori su te postupke pokretali dok su još bili daleko od započinjanja gradnje pa odluku nerijetko dobiju prekasno ili prerano. Problem je ako odluku dobiju prerano, plate naknadu i sklope ugovor o služnosti, kreće im rok trajanja služnosti koji je 2013. godine bio 20 godina, sad je 30 godina. Dakle, ako je netko tada odmah sklopio ugovor, počeo graditi za 6 godina, kao što je to slučaj C.E.M.P. a, i ugovor o otkupu mu se aktivira nakon razdoblja gradnje od recimo dvije godine - služnost će mu isteći prije nego ugovor o otkupu. Ovakve pravne nelogičnosti su poput labirinta punog prepreka i slijepih ulica zbog kojih više niste sigurni u kojem smjeru nastaviti.
A bez pravne sigurnosti nema niti financiranja projekta. U uređenim sustavima investitori u OIE znaju u što ulažu, pod kojim uvjetima i koje korake moraju proći do realizacije projekta – sve ide logičnim slijedom. Ali u neuređenom sustavu su investitori prisiljeni biti poput žonglera s puno loptica. Svaka loptica je jedan ugovor ili dozvola koja ima određeno trajanje, određeno vrijeme u zraku, a sve su međusobno povezane. Ako jedna loptica padne, padaju i druge. Znači, investitori moraju doći u banku kad su im sve loptice u zraku – da imaju dovoljan equity uložen u projekt, riješen utjecaj na okoliš, priključak, građevinsku dozvolu, ugovor o otkupu i ugovor s isporučiteljem opreme koji omogućava da se sve izgradi u roku važenja svih prethodno navedenih dozvola.
Koji su ključni događaji za ovaj projekt vjetroelektrane kod Knina?
Svi, jer je svaki preduvjet za onaj sljedeći. No, zasigurno je važno ishođenje energetskog odobrenja slijedom kojeg se projekt upisuje u Registar obnovljivih izvora energije i kogeneracije ili rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš i prirodu ishođeno nakon izmjene projekta na manji broj stupova s jačim turbinama.
Promjena tehnološkog rješenja je nužnost jer razvoj projekata traje predugo, toliko da tehnologija s kojom se poče razvijati projekt do njegove realizacije već zastari. Pritom je zanimljivo da je od dvije mogućnosti kojima je C.E.M.P. mogao to rješenje o prihvatljivosti ishoditi, izabrao opciju koja je javna, a gdje je njegova dokumentacija bila dostupna na stranicama ministarstva, iako je po primjenjivim propisima mogao odabrati i nejavnu proceduru. Isto tako, propisi su jednako primjenjivani prema VE Krš Pađene kao i prema bilo kojem drugom projektu vjetroelektrane koji je na ocjenu išao zbog promjene tehnologije. Treba naglasiti da su sve te elektrane već imale sve dozvole za gradnju projekata koji su uglavnom imali više stupova i stariju, slabiju tehnologiju, a nije bilo mogućnosti da im se te dozvole opozovu.
Zatim su tu svakako ugovor o otkupu i stjecanje statusa povlaštenog proizvođača kojim se taj ugovor aktivira.
Koliko je ova afera bacila ljagu ne samo na ovaj projekt, nego na potencijalno sve projekte vjetroelektrana?
Projekti obnovljivih izvora energije generalno su se slabo i površno pratili u medijima i nerijetko su se, zbog dubokog nerazumijevanja novog sektora, plasirale dezinformacije ili pak informacije bez potpunog konteksta. Tako i vezano uz VE Krš Pađene različiti mediji pišu potpuno različite, čak kontradiktorne informacije. Neki jednostavno prepisuju od drugih, bez da provjere istinitost tvrdnji. Percepcija je uvijek jača od činjenica, a nju u javnosti kreiraju mediji. Nije dobro da se spomenuti slučaj toliko razvlači po medijima, a ne postoji pravomoćna osuda. Treba pustiti institucije da rade svoj posao. Osim što je loše za taj projekt, loše je i za dionike na tržištu kao što je primjerice HERA, a i poistovjećuje ga se i sa svim drugim projektima vjetroelektrana. Time se stvara potpuno pogrešna slika i šalje kriva poruka. Još nedavno su nas isti ti mediji za vrijeme korona krize svakodnevno podsjećali na važnost domaćih proizvoda, jer je uvoz zbog ograničene mobilnosti bio znatno smanjen.
U tom oslanjanju na domaće resurse, strateško i ekonomski važno mjesto, ima i električna energija proizvedena iz vlastitih, obnovljivih izvora. Hrvatska se svojom nacionalnom politikom razvoja energetskog sektora odlučila za dekarbonizaciju stavljajući težište na razvoj proizvodnje električne energije iz vlastitih resursa, korištenjem obnovljivih izvora. To je neizbježan smjer kojim ide Europa, ali i mnogi izvan njezinih granica. Proces poticanja investiranja u tehnološki nove OIE projekte prolazile su i dalje prolaze mnoge zemlje, pa tako i naša. Što je pravna sigurnost veća, investicijski okvir stabilniji i tržište bolje uređeno, veća je i transparentnost. Ljudi nerijetko sumnjaju u načine postupanja čim je u pitanju privatna investicija, a OIE projekte je godinama razvijao isključivo privatni sektor. Da je javni sektor bio prisutniji na ovom tržištu, vjerojatno bi se i mnogi zakonski akti prije usvojili, a javnost bi imala više povjerenja u institucije. S druge strane, i poduzetnici bi se mogli referirati na javne investicije u OIE pri traženju dozvola i rješenja za svoje projekte. Sigurno je da bi svima bilo bolje da je tako. HEP je prošle godine krenuo graditi svoju prvu vjetroelektranu i vjerujemo da će nastaviti u ovom smjeru i da će se to pozitivno reflektirati na cijeli sektor.
Pokretanje nekog projetka obnovljivih izvora energije oduvijek je bilo nevjerojatno komplicirano, administrativno zahtjevno, zakonska regulativa se stalno mijenjala. Je li to možda uzrok lova u mutnom?
To nikako nije i ne smije biti lov u mutnom. Ali, ako već koristite termin „lov u mutnom“, trebalo bi postaviti pitanje: „Tko je zamutio?“. Treba identificirati tko je generirao probleme i to institucije trebaju rješavati. Investitori traže ono što im je propisima zajamčeno i traže to u razumnim rokovima. Pravna sigurnost je imperativ kojem moramo težiti, ne samo zbog poduzetnika nego i svakog građanina. Svi trebaju poštivati propise, a ako oni nisu dobri treba ih mijenjati.
Činjenica je da je bilo čestih promjena zakonodavnih pravila što je dodatno kompliciralo provedbu. Jedan od uzroka takvog djelovanja jest zasigurno to što se OIE sektor tek stvarao i dobar dio učio se u hodu, a drugi je taj što politika nije ni pokušala razumijeti sustav, niti ga konzistentno voditi i razvijati. Sa svakom vladom i ministrom mijenjala su se pravila i propisi kojima su investitore dovodili u zabludu. Zbog toga je velik dio njih podnio žalbe, pokrenuo upravne postupke, pa čak i međunarodne arbitraže. Kad nas takva pravna nesigurnost prati godinama, naravno da se to odražava i na razvoj projekata obnovljivih izvora energije te dovodi do njihovog stigmatiziranja. Muke investitora u OIE projekte, koji su od nule stvorili potpuno novo tržište, nisu dolazile u prvi plan, ali ovim aktualnim slučajem postaju itekako vidljive. I iako im se uporno pokušava nametnuti politički kontekst, koji uključuje neizostavno predizborno predbacivanje, vjerujemo da će se problemi napokon početi rješavati institucionalno.
Što dalje? Mora li se sada zakonski bolje riješiti sustav, ne samo oko vjetroelektrana, nego za sve OIE? Što treba napraviti?
Ključno je shvatiti da je najveći nedovoljno korišten potencijal koji Hrvatska ima upravo OIE. Sunce, vjetar, biomasa, bioplin, geotermal. Proizvodnja električne i toplinske energije iz ovih izvora je višestruko dobra. Razvoj, gradnja i realizacija svakog projekta OIE otvara nova radna mjesta, “know how” koji nastaje radom na ovakvim projektima postaje dodatna vrijednost koja je sve više tražena na europskom i svjetskom tržištu rada. Čak i kad je u pitanju tehnologija koju ne proizvodimo u Hrvatskoj udio domaće komponente u projektima, baš zahvaljujući radu domaćih ljudi, ide i preko 60 posto (kao što je to bilo u realizaciji projekta prve geotermalke u našoj zemlji), a studija napravljena na primjeru projekta jedne vjetroelektrane u Hrvatskoj pokazuje da je na 1 milijun eura investicije u BDP uplaćeno 1,2 miljuna eura. Uz to, proračun lokalne zajednice dodatno se puni svakim proizvedenim kilovatsatom, a pri tome i smanjuje potreba Hrvatske za uvozom električne energije.
No, kad se i pored svega navedenog dovodi u pitanje dobrobit OIE projekata i postavlja pitanje zašto ministar službeno, u službenim prostorijama ministarstva, prima na sastanak investitore u OIE projekte – onda je to pokazatelj temeljnog nerazumijevanja, ali i općeg nepovjerenja koje se prelijeva na sve sektore, ne samo ovaj. Komuniciranje poduzetnika i javnog sektora mora biti pravilo, a ne iznimka. Tko će, ako ne poduzetnici koji imaju iskustvo razvijanja OIE projekata, a tako i svakodnevne borbe s preprekama i nelogičnostima, predlagati učinkovitije načine njihova rješavanja? Oni su kao sugovornici potrebni javnom sektoru koji dalje, u skladu s onim što je u interesu Republike Hrvatske, treba naći mehanizme rješavanja i omogućiti djelovanje istih. I tu dolazimo do ključne stvari - treba definirati što je interes Hrvatske, ne samo deklarativno, i onda ići putem njegovog ostvarivanja. Energetska tranzicija zasigurno jest interes, ne samo Hrvatske nego i cijele Europe kao i mnogih zemalja u svijetu, a nju nećemo provesti u neuređenom sustavu koji otežava i onemogućava OIE projekte.
Hrvatska je, poštujući EU smjernice i regulativu, u svoje zakonodavstvo ugradila najbolje iz EU preporuka. Jasno i transparentno natjecanje za najnižu proizvodnu cijenu električne energije (premijski model) jest jedna od njih. Varijabilnost premije će zasigurno donijeti velike koristi svim dionicima na tržištu, kako proizvođačima tako i potrošačima. Što je viša tržišna cijena električne energije, to će država isplaćivati manje premija, a time i krajnji potrošač indirektno manje plaćati naknade. No, tu ne treba stati nego treba razvijati nove poslovne modele korištenja OIE za OPG-ove, obrtnike, turističke iznajmljivače, mikro, male i srednje poduzetnike, kako bi se ostvarila proizvodnja električne energije na mjestu potrošnje. Nužno je uključiti građane koji na svojim krovovima mogu imati mikrosolare, a da razumiju i žele takve projekte pokazali su svojim uključivanjem u kampanje grupnog financiranja solara na krovovima javnih ustanova (primjer projekta Križevački sunčani krovovi). DVANAEST milijardi kuna investicija spremno je ući u OIE projekte u Hrvatskoj što u vremenu gospodarskog oporavka nakon korona krize nije zanemarivo. Mnoge bi zemlje rado htjele da se ti investitori okrenu njima stoga nije mudro stvarati antipoduzetničku klimu. Mi smo otvoreni za suradnju na idejama koje će Hrvatskoj pomoći da ostvari uspješnu energetsku tranziciju.