Najčešće u objavljenim odlukama Ustavnog suda možemo pročitati da se ustavna tužba prihvaća te se nalaže sudu da najkasnije za šest mjeseci (napokon) donese presudu u određenom predmetu. Svakako da takvo stanje u pravosuđu zamara sve nas koji manje-više pratimo njegov rad, pitajući se što ti suci rade. Međutim, u ovoj ću ‘Pravdi‘ navesti primjer suca Općinskog suda u Dubrovniku Željka Cebala koji nam govori da moramo biti oprezni kad ocjenjujemo je li neki sudac lijen ili nije. Cebala je Državno sudbeno vijeće (DSV) kaznilo trećinom njegove plaće koju će plaćati četiri mjeseca. Predsjednica Suda Marijana Capurso Kulišić, koja ga je prema službenoj dužnosti prijavila jer je 2020. ispunio samo 64,63 posto svojih obveza (prema Okvirnim mjerilima donesenima 2019., minimum je 80 posto), tražila je da plaća kaznu deset mjeseci, ali DSV je u obzir uzeo neke olakotne okolnosti.
Cebalo se žalio Ustavnom sudu koji je ukinuo tu odluku DSV-a i vratio predmet na ponovni postupak. Prilično je opširna objava Ustavnog suda u posljednjem broju Narodnih novina, no štivo je zanimljivo, ima dosta detalja i teško ih je sve ubaciti u ‘Pravdu‘.
Premašivao normu pa podbacivao
Zašto nije ispunio normu, Cebalo je još pred DSV-ovcima opravdavao time što je zaprimio malo novih predmeta pa je pretežno radio na starim predmetima, što mu je onemogućilo postizanje rezultata određenih Okvirnim mjerilima, kao i obustavom rada zbog pandemije bolesti COVID-19. Također, nije poricao da nije izradio i otpremio sudske odluke u zakonskom roku, ali negirao je svoju odgovornost navevši da se to dogodilo zbog teške obiteljske situacije (sin mu je u 23. godini umro u listopadu 2019.) i izolacije prouzročene COVID-om.
Kao dokaz da itekako može ispuniti normu, čak i više, naveo je da je u travnju 2018. radio na 394 predmeta ostvarivši stopostotni rezultat. Dodatno, iako je prema godišnjem rasporedu poslova određeno da njegova referada prima parnične spise o stvarnom pravu vlasništva nekretnina, a ti su predmetu najzastupljeniji u ostvarivanju sudačke norme u Stalnoj službi u Korčuli, nisu mu dodjeljivani od 2017., pa tako ni u spornoj 2020. godini. Da ima smanjen priljev predmeta, posebno parničnih, izvijestio je predsjednicu Suda podnescima od 29. listopada 2018. i 27. ožujka 2020. Međutim, tek se reagiralo u srpnju 2021., kad je Cebalo prvi put imao priliku usmeno iznijeti to predsjednici pa je nakon toga utvrđena neravnomjerna radna opterećenost njegove referade. Sâm je Cebalo za vrijeme postupka u DSV-u zaključio da postoji nelogičnost u tvrdnjama predsjednice: ‘Naime, za 2020. tvrdi da je moja referada imala dovoljno spisa za donošenje 80 posto od broja odluka utvrđenih Okvirnim mjerilima za rad sudaca, a za 2021. tvrdi suprotno, iako je stanje u mojoj referadi bilo slično.‘ Naime iako je za 2020. predsjednica Suda podnijela prijavu jer Cebalo nije ispunio normu, on ni sljedeće godine nije ispunio normu, ali za tu godinu predsjednica Suda donijela je rješenje o nepokretanju stegovnog postupka protiv njega jer nije zaprimio dovoljno predmeta za rad kako bi namirio barem 80 posto norme.
Mogao pa nije mogao ispuniti normu
Upravo je bila ključna ta 2021., kad se sve ponovilo, ali Cebalo nije zbog toga kažnjen. Zato je Ustavni sud poništio DSV-ovu odluku jer je uočio da je predsjednica Suda donijela rješenje (broj 47 Su-176/2022 od 28. ožujka 2022.) ustvrdivši da Cebalo iz opravdanih razloga nije ispunio svoju sudačku obvezu za kalendarsku godinu 2021. jer je, prema njezinoj ocjeni, na početku te godine imao u radu nedovoljno predmeta te su mu tek u srpnju 2021., zbog uočene neravnomjerne radne opterećenosti, dodijeljeni predmeti utvrđenja prava vlasništva. Zato nije podnijela prijavu za 2021., ali jest za 2020. Ustavni sud se pitao kako je bilo dovoljno zaprimljenih predmeta u 2020., a nije u 2021., pa je postupak vratio na početak.
Prema mome skromnom mišljenju, odluka Ustavnog suda je dobra jer će se ponovnim postupkom stvarno utvrditi treba li sudac biti kažnjen.
POST SCRIPTUM
Povezano sa spomenutom odlukom, Ustavni sud smatra da je izostala bilo kakva analiza kvantitativnog i kvalitativnog utjecaja Okvirnih mjerila na rad sudaca koja su donesena 2019. Čak i da su uvjeti rada bili idealni, smatra Ustavni sud, dvogodišnje razdoblje realne primjene vrlo je kratko za objektivnu i cjelovitu analizu učinka na veliki sustav kao što je pravosuđe. Pritom treba uzeti u obzir da su protekle dvije godine specifično razdoblje u kojem je sudbena vlast radila u posebnim uvjetima izazvanima pandemijom te potresom u Zagrebu i na Baniji.