Natječaji za dodjelu koncesija na pomorskom dobru prema načelu ‘najbržeg prsta‘ stvaraju već sada nove nepravde, a i epilog onoga za energetsku obnovu zgrada, koji je već raspisan, bit će jednak. Stoga doista nije jasno zašto država na natječajima uporno forsira to načelo
Dokad više ta priča s 'najbržim prstom' kad se poduzetnici i građani žele natjecati za novac iz raznih fondova? I nakon što je toliko puta napisano da taj način nije najtransparentniji i da vrlo često nanosi nepravdu pri dodjeli novca onima koji su se prijavili za njega, uporno se forsira.
Nedavno je Udruga Glas poduzetnika (UGP) s pravom reagirala zbog dva slučaja: objavljenoga natječaja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) i koncesijskog odobrenja na javnom i pomorskom dobru. U oba slučaja novac odnosno koncesija dodijelit će se onom tko bude najbrži u predavanju dokumentacije. A valja li dokumentacija i pogotovo što u njoj piše, gotovo je nevažno. Dakle, ne da je manje važno, nego je nevažno.
Ubijanje zdrave konkurencije
Natječaj koji je raspisao FZOEU traje do kraja godine ili do iskorištenja novca, i to prema načelu 'najbržeg prsta', što u UGP-u s pravom smatraju potpuno neprimjerenim za tu vrstu poziva. To je dušu dalo za to da se na natječaje javi bilo tko. Iako neću poput UGP-ovaca tvrditi da se 'upravo zbog navedenog modela mnogim nekvalitetnim projektima dodjeljuje novac, sigurno se do sada događalo, a i ubuduće će se događati, da su prednost ostvarivali mnogi koji su imali manje kvalitetne projekte' i potpuno se slažem s time da su 'poduzetnici koji imaju pripremljene i kvalitetno osmišljene projekte ostali (i ostat će) bez sredstava za njihovo provođenje'.
Iz UGP-a upozoravaju na to da ta opasna praksa potiče stvaranje nelojalne konkurencije i ubija zdravu pa smatraju da je nužno osmisliti model prema kojemu bi se poduzetnicima omogućilo da se na natječaje ne prijavljuju prema načelu tko je najbrži, nego tko je najbolji. Drugim riječima, poručuju, pravednije je prikupiti sve prijave i odlučiti komu odobriti novac ocjenjivanjem najboljeg omjera proizvodnje odnosno uštede energije za predloženu cijenu projekta. Mislim da imaju pravo. Pri tome treba uzeti u obzir da ovdje nije riječ o poduzetnicima koji su izgubili na natječaju pa sad galame uokolo ljuteći se jer nisu dobili novac. Riječ je o poduzetnicima (UGP) koji na temelju dosadašnjeg iskustva unaprijed upozoravaju na to da je riječ o ne baš potpuno transparentnu načinu dodjele novca koji neprestano nanosi nepravdu i koji će, gotovo sigurno, ponovno napraviti takvo što.
Ista je stvar s koncesijskim odobrenjima na javnom i pomorskom dobru za male poduzetnike (ugostitelji, trgovci, obrtnici) koje izdaju lokalne samouprave. Onaj tko je najbrži, taj dobije koncesiju bez obzira na to je li njegova ponuda najbolja. Do prošle godine mogla se koncesija odobriti svima koji su i prijašnjih godina poslovali na pomorskom dobru, i to podnošenjem zahtjeva čak i prije nego što se raspisao natječaj, no od ove godine svi se moraju prijaviti na natječaj za dodjelu koncesije na jednu godinu, i to prema načelu 'najbržeg prsta'.
Najbržemu tri štanda
Što je najgore, govori mi jedan kvarnerski obrtnik, ove je godine izgubio koncesiju zato što se na natječaj prvi javio obrtnik koji je dobio čak tri štanda, i to za istu djelatnost. Za sada neće ići u novine, kaže, jer priprema žalbu i ne želi si otežati situaciju, ali mora se priznati da to zaista nema smisla. Dakle, lik je stigao prvi i za to dobio pravo na tri štanda, a kakva mu je ponuda, nevažno je. Zar ne bi bilo bolje i za lokalnu samoupravu da je koncesija dodijeljena licitacijom?
Općenito gledano, načelo 'najbržeg prsta' guši poduzetničku inicijativu, mnogo je manje transparentno i nosi manju zaradu lokalnim samoupravama. Pritom izbor koncesionara ili dodjele novca iz nekog fonda na taj način samo potiče korupciju jer, kako kažu u UGP-u, i dalje je umjesto kvalitetna programa 'najvažnije imati kvalitetnu tintu u pečatu, šator u kojem ćete noćiti čekajući otvaranje prijamnog ureda u agenciji ili biti dobar sa službenicom na poštanskom šalteru da vam prijava dobije nultu sekundu'. Zato je sasvim razuman prijedlog da se koncesije i novac u svim natječajima u Hrvatskoj dodjeljuju najkvalitetnijim ponuđačima, a ne brzim gonzalesima. 
POST SCRIPTUM
U UGP-u s pravom kritiziraju FZOEU zato što su u spomenutom natječaju zajedno obuhvaćeni građani i poduzetnici umjesto da se izdvojio dio novca za svaku od kategorija posebno. Primjerice, u istom su natječaju fizičke osobe (stambene zgrade), za čiju će se energetsku obnovu, pretpostavlja se, prijaviti mnogo više projekata negoli onih poduzetničkih, koji bi teoretski mogli ostati bez novca i zbog toga što ih je malo i zbog 'najbržeg prsta'.