Specijalne operacije koje rezultiraju likvidacijom najistaknutijih vođa radikalnih islamističkih pokreta politički su i marketinški svrhovite. Doduše, njihov motivacijski utjecaj osjeća se na obje strane, a radikalni islamistički pokreti diljem svijeta sve su jači
Možda bi bilo pretjerivanje u omalovažavanju reći da su likvidacijom Abu Bakra al-Bagdadija najviše profitirali urednici medija diljem svijeta. Dva dana nisu morali razmišljati što staviti na naslovnice ili u udarne vijesti. Prvi dan smrt vođe navodno poražene 'islamske države', drugi dan njezini odjeci.
No bilo je tu ipak i ozbiljnih političkih profita na operaciji američkih antiterorističkih specijalaca. Profitirao je predsjednik Trump, pokazavši odlučnost i efikasnost američkih specijalaca u predizbornoj godini, nakon kritika zbog povlačenja iz Sirije i domaćih političkih bitaka. Profitirala je i njegova oporba, kritizirajući ga da je pregrubo priopćio vijest. Profitirali su Kurdi, sudionici u operaciji, pokazavši na trenutak da su važni zapadni saveznici i da nisu napušteni. Profitirala je velika svjetska antiteroristička koalicija, pokazavši da kao funkcionira.
Profitirali su prikriveni podupiratelji islamističkog pokreta osvajanja svijeta, jer će krivca za porast islamske radikalizacije i terorističkih rizika na Zapadu moći tražiti u grubosti prema al-Bagdadiju i zapadnoj islamofobiji. Profitirali su pripadnici radikalnih islamističkih pokreta diljem svijeta, jer će ih al-Bagdadijeva likvidacija dodatno motivirati za nastavak džihada.
Svijet nakon al-Bagdadija
A ako se uistinu dosljedno pridržavao onoga što je poučavao svoje sljedbenike, profitirao je i dr. islamskih znanosti Ibrahim Awad Ibrahim Ali al-Badri al-Samarrai, ratničkog imena Abu Bakr al-Bagdadi, jer je umro kao mučenik za islam i otišao pravo u raj. I to nakon što je odradio zemaljsku dionicu – napravio na ratno, državno i politički devastiranom Bliskom istoku tzv. islamsku državu kao model minikalifata, privukao u nju sljedbenike iz cijelog svijeta, a nakon očekivanoga vojnog poraza vraća ih natrag svijetu, uključujući i Europu, da nastave svoju džihadističku misiju.
No koliko je ovaj svijet sigurniji nakon što na njemu više nema al-Bagdadija? Koliko su sigurniji Europa i SAD, kao glavne političke mete islamističkih pokreta? Pa jednako onoliko koliko su bili sigurniji nakon što je 2006. godine u antiterorističkoj operaciji ubijen Abu Mus‘ab al-Zarqawi, što su zapadni političari i mediji prikazivali kao nestanak desne ruke Osame bin Ladena. Pa je al-Qu'aida i dalje funkcionirala i stvarala svoje inačice diljem svijeta pod drugim imenima – i bez 'desne ruke'.
Ili kada je u američki zatvor, nakon višegodišnjega britanskog odbijanja izručenja, na doživotnu robiju poslan najpoznatiji europski učitelj džihada Abu Hamza al-Masri. Ali je dotad u više od dva desetljeća neometano stvorio nove generacije sljedbenika u svojoj džamiji u Finnsbury Parku na sjeveru Londona, a kao 'gostujući predavač' i u drugim dijelovima svijeta, poput BiH sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. Ili kada je 2011. u specijalnoj antiterorističkoj operaciji likvidiran Osama bin Laden, uz veliko slavlje Obamine administracije, također u američkoj predizbornoj godini.
Proboj u zapadne institucije
Nije sporno da specijalne operacije koje rezultiraju likvidacijama najistaknutijih vođa radikalnih islamističkih pokreta imaju svoju političku i marketinšku svrhovitost. Doduše, njihov motivacijski utjecaj prisutan je na obje strane – i na antiterorističkoj i na džihadističkoj strani. Ali je nesporno također – nakon 11. rujna 2001., kada se radikalni islamizam svojom najspektakularnijom operacijom rušenja njujorških 'blizanaca' objavio cijelom svijetu – radikalni islamistički pokreti diljem svijeta sve su jači. A Zapadna Europa kao nekadašnji simbol sigurnosti i blagostanja postaje sve nesigurnija – kako na svojim ulicama, tako i u svojim institucijama. Vrhunac proboja u institucije dogodio se prije jedva mjesec dana u srcu francuske antiterorističke službe u središtu Pariza, kada je dugogodišnji zaposlenik najspecijalnijeg odjela obavještajne službe i prikriveno radikalizirani islamski konvertit Mickael Harpon ubio nožem četvero svojih kolega.
Zapad, a i ostali dijelovi svijeta nisu postali sigurniji nakon 11. rujna, svim uspješnim specijalnim operacijama unatoč. Naprotiv, ovu su bitku zasad dobili radikalni islamski pokreti. Tako će i ostati sve dok se Zapad ne bude usuđivao misliti i govoriti naglas o motivima i ciljevima radikalnih islamističkih pokreta. Oni će biti u prednosti i bilježit će pobjede. A mi ćemo postajati sve nesigurniji. Okovani političkom korektnošću koja nam neće dopuštati ni da mislimo što nam se zapravo događa. A kamoli da naglas govorimo. Ili da možda spriječimo.