Očekivala sam da će glavna europska tužiteljica Laura Codruţa Kövesi za neslužbeni ulazak u hrvatsku izbornu kampanju pričekati barem raspisivanje izbora. Krenula je prije, intervjuom na televiziji N1 prošle nedjelje. Nemam uopće problem s time da Ured europskog tužitelja (EPPO) bude aktivan i u izbornoj kampanji. Naprotiv.
Novac iz europskih fondova toliki je mamac (i hrvatskim) klijentelističkim lobijima povezanima s izvršnom (političkom vlašću) da u Hrvatskoj teško nalazi put prema onima koji bi se njime koristili kao potporom razvoju, osobito kad je riječ o manjim i srednjim poduzetnicima. Prečesto se njime potpomažu pašnjaci bez krava i ovaca, izmišljeni voćnjaci i tulipani, a bliskost vlasti u prednosti je nad kvalitetom projekta. I logično mi je i da uoči izbora europsko tužiteljstvo naloži neko zvučnije uhićenje kako bi poslalo poruku da nadzire trošenje europskog novca, da se prijevare i potkradanje ne isplate. No očekujem da pritom ne izlazi iz svoje uloge zaštitnika europskog novca i nadzornika njegova trošenja te da se služi sredstvima primjerenima standardima kaznenih postupaka u demokratskim državama. A da se suzdrži od poteza koji ostavljaju dojam pokušaja političkog utjecaja na izbore.
Plenković treba ustrajati
Prozvavši nekoliko puta tijekom intervjua premijera Andreja Plenkovića za ‘podizanje dimne zavjese‘ jer je osporio EPPO-ovu mjerodavnost za istrage zloporabe novca na Geodetskom fakultetu, koji prema tvrdnjama hrvatske vlade nije bio iz fondova EU-a, nego iz hrvatskoga državnog proračuna, Kövesi je duboko zagazila u sferu politike. Europska tužiteljica može sutra zatražiti uhićenje Andreja Plenkovića ako do njega vode tragovi nezakonitoga trošenja europskog novca. Ali nije primjereno da politički proziva predsjednika hrvatske vlade insinuirajući prikrivanje kriminala. I da pritom banalizira pitanje mjerodavnosti u pravosudnim postupcima, kao nešto nevažno. Jer za nju je, navodno, važno samo – je li se dogodila prijevara. U zapadnoj je pravnoj tradiciji pitanje odgovornosti početna točka svakoga pravosudnog postupka, točka na kojoj taj postupak pada ili ide dalje. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju ako Kövesi jednoga dana odluči pokrenuti istragu trošenja novca iz francuskog ili njemačkog državnog proračuna.
Hrvatska ima vrlo neugodna iskustva s banalizacijom pitanja mjerodavnosti u slučaju tužiteljica Haaškog suda (i Arbour i Del Ponte) i njihovim ‘misijama‘ pisanja povijesti i donošenja pravde, a da bi danas kao članica EU-a bez propitivanja mjerodavnosti prihvatila svaku aktivnost nove europske misionarke pravde. Zato se nadam da će Plenković u ovom slučaju ustrajati u zaštiti nacionalnoga pravosudnog suvereniteta. I da bi učinio isto da je riječ o Sandri Benčić ili Ivanu Penavi, a ne o Nini Obuljen Koržinek. S druge strane, bilo bi mi drago vidjeti i što više EPPO-ovih postupaka zbog zloporabe europskog novca koji se zasnivaju na čvrstim dokazima, prikupljenima praćenjem tragova novca, a ne na medijskoj distribuciji privatnih poruka.
Za koga sad radi Laura?
Danas, u vrijeme pojačanoga ruskoga hibridnog rata i pokušaja utjecaja na izbore u Europi, osobito je važno da (i) glavna europska tužiteljica djeluje striktno unutar svojeg mandata. U slučaju Kövesi to je dodatno važno jer njezino obiteljsko i profesionalno nasljeđe u Rumunjskoj pozivaju barem na oprez. Kći rumunjskoga javnog tužitelja iz vremena Ceauşescua i juniorska košarkaška reprezentativka (oboje upućuje na bliskost komunističkoj dubokoj državi) ekspresni profesionalni procvat doživjela je nakon 2000., pod okriljem američke administracije koja je od nje napravila ikonu borbe protiv korupcije u Rumunjskoj.
Optužila je Kövesi mnogo vladinih dužnosnika. No suđenja su pokazala da su joj predmeti bili odrađeni traljavo, na krilima politike i medijskih kampanja, uz pomoć obavještajnih službi. Mnogi su poslije pali na sudu, uključujući i postupak protiv bivšeg premijera Victora Ponte, kojeg je 2016. natjerala na ostavku. No sumnjivu klijentelističku aferu svojeg brata Sergiua Lascua, člana Uprave rumunjskoga državnog distributera plina Trasgaza, i njegove supruge, tešku tridesetak milijuna eura, nije primijetila. Odrađena američka antikorupcijska agenda u Rumunjskoj donijela joj je imenovanje na dužnost glavne europske tužiteljice. Ne vjerujem u tužitelje koji djeluju kao produžena ruka politike. Zato, kada Kövesi poruči hrvatskom premijeru (ma tko bio) da ‘širi dimnu zavjesu‘ i da mjerodavnost nije važna, ja se pitam – za koga sad radi Laura?