Komentari
StoryEditor

Pokušaj stvaranja kaosa u Europi, pa i u Hrvatskoj, više nije prazna prijetnja

31. Ožujak 2024.
Kaos, krivi smijer
Danas kada traje rat između Istoka i Zapada za novu geopolitičku kartu Europe (i svijeta), svi izbori na europskom kontinentu više su od pukoga stranačkog nadmetanja. Iznenadni ‘spasiteljski‘ ulazak predsjednika Milanovića u kampanju za aktualne parlamentarne izbore pokazuje da ni mi nismo politički izolirani otok

U vrijeme velikih geopolitičkih previranja izbori postaju više od međustranačkih nadmetanja i njihova važnost nadilazi nacionalnu razinu. Takvi su bili prvi višestranački izbori u državama srednje i istočne Europe 90-ih godina 20. stoljeća. Takvi su bili i izbori na prijelazu tisućljeća, u službi nove globalističke agende SAD-a, koji su diljem postkomunističke Europe na vlast doveli lijeve političke opcije, otvorenije prema svim oblicima internacionalizma. I danas kada traje rat između Istoka i Zapada za novu geopolitičku kartu Europe (i svijeta), svi izbori na europskom kontinentu više su od pukoga stranačkog nadmetanja. Hrvatska je i devedesete, a zatim i dvijetisućite, snažno osjetila te globalne trendove. Iznenadni ‘spasiteljski‘ ulazak predsjednika Milanovića u kampanju za aktualne parlamentarne izbore pokazuje da ni mi nismo politički izolirani otok.

Prioriteti nisu uvijek vidljivi

Danas više nije tajna da je supstancijalnu ulogu u rušenju komunizma u Europi – unutar političkog okvira koji su stvarali američki predsjednik Reagan i britanska premijerka Thatcher – imao papa Ivan Pavao II. Od poruke ‘Ne bojte se!‘ s Trga svetoga Petra u listopadu 1978. do kapilarnog uvjeravanja europskih katolika da je oslobađanje od totalitarnog sustava moguće, papa Ivan Pavao II. i Katolička crkva pripremali su vjernike u komunističkim sustavima za mogućnost višestranačkih izbora. I na njima su diljem Europe pobijedile opcije predvođene političkim disidentima.

Ključni izvanstranački utjecaj na rezultate izbora zdrava je pamet onih koji glasaju, bez obzira na svjetonazorske razlike i političke preferencije. Ta zdrava pamet govori da je rušenje kuće (ustavnog poretka) kako bi se istjerali lopovi – proizvodnja kaosa

U Hrvatskoj također. Kardinal Franjo Kuharić i Katolička crkva svojom su otvorenom potporom izravno pridonijeli izbornoj pobjedi komunističkog disidenta Franje Tuđmana i HDZ-a. No i danas je manje poznato da je Ivan Pavao II. imao također vrlo povlašten odnos s poljskim komunističkim generalom Wojciechom Jaruzelskim, koji je početkom 80-ih godina prošloga stoljeća slomio antikomunistički pokret Lecha Wałęse i Solidarnosti te uveo vojnu upravu. Procjena je bila da poljski komunistički general može spasiti Poljsku od sovjetskih tenkova. To je bio prioritet. Kardinala Kuharića vodilo je slično načelo, procjena da u vrijeme geopolitičkih potresa i aktiviranja velikosrpskog projekta Hrvatsku kao prozapadnu neovisnu državu mogu ostvariti bivši Titov general Franjo Tuđman i bivši šef Udbe Josip Manolić. A ne domoljubni pjesnici. Izvanjski utjecaji na izbore u tzv. novoj, postkomunističkoj Europi na prijelazu tisućljeća bili su obilježeni izravnim američkim izbornim inženjeringom, iz pozicije jedine supersile. Cilj je bio dovesti na vlast političke elite koje će provoditi američku globalističku političku agendu ovladavanja svijetom upravljanjem globalnim ekonomskim procesima (WTO), relativiziranjem granica i slabljenjem državne suverenosti, a u korist regionalnih ili nadnacionalnih organizacija. U tom valu, koji je opet započeo u Poljskoj (s Aleksanderom Kwaśniewskim), u gotovo svim postkomunističkim državama (uključujući Hrvatsku) vlast su pod izravnim američkim tutorstvom osvojile lijeve stranke, najčešće frakcije bivših komunističkih partija preimenovane u socijaldemokrate, koje su u svojoj naravi imale internacionalistički i anacionalni kôd. To je bio uvjet.

Novo normalno

Danas kada je Europa opet postala geopolitičko poprište Istoka i Zapada, utjecaj bivših izbornih savjetnika – i Crkve i SAD-a – drastično je smanjen. U Hrvatskoj također. Sve kad bi i htio, nadbiskup Kutleša više ne može bitno utjecati na izborne rezultate. Papa Franjo pak gotovo otvoreno simpatizira Putinovu Rusiju, odnosno politički Istok. Americi se globalistička agenda vratila kao bumerang donijevši joj globalnu ekonomsku i geopolitičku konkurenciju koja je sustiže ili prestiže. Putinovi i Xijevi politički programi danas progovaraju s američkih sveučilišta, iz NGO-a, poslovnih i političkih krugova, u dramatično podijeljenom društvu. Europa im nije prioritet, a kamoli hrvatski izbori.

Nekadašnji utjecaj Crkve i SAD-a na rezultate izbora u Europi, pa i u Hrvatskoj, danas su preuzeli mediji (često u nejasnom vlasništvu) i još više društvene mreže (s još nejasnijim izvorima sadržaja). A sadržaje filtrira i usmjerava umjetna inteligencija. U tako drastično promijenjenom kontekstu ključan je izvanstranački utjecaj na rezultate izbora zdrava pamet onih koji glasaju, bez obzira na svjetonazorske razlike i političke preferencije. Ta zdrava pamet govori da je rušenje kuće (ustavnog poretka) kako bi se istjerali lopovi – proizvodnja kaosa. Pokušaj stvaranja kaosa u Europi, pa i u Hrvatskoj kao njezinu rubnom dijelu, više nije prazna prijetnja. To je novo normalno. 

15. travanj 2024 20:58