Primalja je osnovala svoju tvrtku za obavljanje terenskog posla, odnosno njegu rodilja i novorođenčadi te kućne porođaje i njegu trudnica. No da bi registrirala tu djelatnost, morala bi nepotrebno uložiti velik novac i zapravo otvoriti ginekološku ordinaciju, za što nije stručna
Malo sam istražio slučaj primalje Ivane Zorić koja je medijima ispričala svoj slučaj zatvaranja tvrtke zato što je imala neregistriranu djelatnost. Iako je nekoliko medija pisalo o tome, smatram da to ipak treba malo dublje analizirati kako bi se riješio problem koji stvara Pravilnik o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti.
Zorić je registrirala tvrtku 2M baby j.d.o.o. kako bi se bavila poslom primalje. Konkretno, bavila se patronažom za trudnice, rodilje i bebe; njezin tim bio im je stalno dostupan, uključujući vikende. Kaže mi da je posao krenuo odlično. Nakon 26 godina iskustva mislila je da je pogodila okrenuvši se biznisu jer, tvrdi, porođaji kod kuće jako su traženi, zbog čega se razvilo i svojevrsno crno tržište.
– Tko bi rekao? – pomislio sam dok sam razgovarao s njom (a taj problem ističu i u Hrvatskoj komori primalja), no problem je za Zorić nastao jer nije mogla ispuniti (odnosno nije vidjela smisla da ga ispunjava) čl. 32. Pravilnika. U njemu piše što sve treba imati primalja da bi pokrenula biznis: prostoriju za pregled i obradu od najmanje dvanaest četvornih metara, prostoriju za primalju asistenticu od najmanje devet četvornih metara te čekaonicu od najmanje devet četvornih metara uz prateće sanitarne sadržaje.
Međutim, Zorić je pokrenula terenski biznis, odnosno sav posao obavljala bi na terenu (u domovima trudnica i rodilja). Hajde što se Pravilnikom za posao traže prostorije, ali što je za otvaranje tvrtke potrebna i dodatna oprema – i to ginekološka!? To je preskupo za tako malu poduzetnicu, a i nepotrebno, kao što i sama kaže.
Posao s torbom
– Nama primaljama za obavljanje terenskog posla nije potrebna sva ta oprema koja je propisana Pravilnikom. Za posao mi trebaju stvari koje stanu u jednu torbu, jednako kao medicinskoj sestri ili fizioterapeutu. Moj je posao na terenu, u klijentičinu domu. Sav taj potrebni prostor i oprema koji su propisani za djelatnost primaljstva propisani su i ginekolozima, razlika je vrlo mala. Međutim, mi primalje ne propisujemo pretrage, ne ordiniramo terapiju, ne gledamo trudnicu na ginekološkom stolu. Naš su posao edukacija, prevencija i savjetovanje. Trudnicu pregledavamo Leopold-Pavlikovim hvatovima. Primalje su zdravstvena potpora, pristupamo holistički – govori Zorić i dodaje da je za kućne porođaje potrebna oprema koja je propisana smjernicama Europske unije.
Naravno, postoje pravila i medicinske kontraindikacije kad to nije moguće. Uglavnom, da bi izbjegla sve te nepotrebne skupe troškove, Zorić je registrirala tvrtku, ali ne za zdravstvene djelatnosti (NKD je trebao biti 86.90), što je ustvrdila Hrvatska komora primalja te ju je prema službenoj dužnosti prijavila inspekciji koja je zatim zabranila rad tvrtki 2M baby.
Slažem se da treba poštovati propise makar bili i nelogični, ali ako su nelogični, valja ih popraviti. Meni zvuči logično to što govori Zorić, da je stvarno nepotrebno nametati obveze novim poduzetnicama koje žele raditi posao primalje na terenu, to više što postoje medicinske djelatnosti u kojima postoji jasna razlika kad osnovati djelatnost s ordinacijom i svim uređajima, a kad samo za kućne posjete. Zorić ih je navela: medicinske sestre (čl. 26.) i fizioterapeuti (čl. 27.). I oni moraju imati prostorije (dvanaest četvornih metara), ali ne trebaju posebnu ordinaciju kao što primalje trebaju ginekološku.
Poruka Ministarstvu zdravstva
Kao da je netko namjerno napisao takvo što samo da bi otežao poduzetničku inicijativu primalja. Čitao sam pismo koje je odvjetnica moje sugovornice poslala Ministarstvu zdravstva u kojem se traži, između ostalog, da se postojeći Pravilnik regulira kako bi se olakšalo osnivanje tvrtki koje bi primaljski posao obavljale samo na terenu. Iz Ministarstva je stigao odgovor da se pripremaju neke promjene, ali ne i one u vezi s čl. 32. Slučaj Ivane Zorić trebao bi upravo potaknuti ljude u Ministarstvu da, kad već mijenjaju Pravilnik, isprave i tu nelogičnost. Nadam se da će imati dovoljno sluha za to.
POST SCRIPTUM
Bojana Marčelan, odvjetnica Ivane Zorić, u pismu Ministarstvu zdravstva poziva se na Direktivu Europskoga parlamenta i Vijeća EU-a (2005/36/EZ) od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. U uvodnoj točki 7. piše da država članica može propisati uvjete prijave djelatnosti. Ti uvjeti ne smiju prouzročiti nerazmjerno opterećenje pružatelja usluga i sprječavati slobodno pružanje usluga, odnosno učiniti ga manje privlačnim. Pitao sam i Hrvatsku komoru primalja, no poslala mi je dva priopćenja u kojima se navode problemi, ali ne i izričito problem registracije primaljske djelatnosti na terenu.