Malo bih pisao o izmjenama i dopunama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Na to me ponukalo nekoliko komentara, a želja mi je da, dok još ima vremena, izbjegnemo da ih mjerodavni sud poništi. Naime, u dopisu koji potpisuje Hrvatska udruga za zaštitu od elektromagnetnog zračenja (HUZEZ) upozorava se na članak 1., stavak 3., točku 7. prema kojoj se dopušta gradnja telekomunikacijske infrastrukture i s njom povezane opreme suprotno prostornom planu. Ne namjeravam soliti pamet o tome treba li komunikacijsku infrastrukturu graditi bez potrebnih dozvola, no za mene je svakako važnije što je to suprotno Zakonu o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi (NN14/1997).
Kako navode u HUZEZ-u, u članku 4., stavku 4. Zakona propisuje se kako ‘nadležnosti povjerene lokalnim jedinicama (…) ne smiju biti onemogućene ili ograničene od neke druge središnje ili regionalne vlasti, osim kada to dopušta zakon‘. No Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima nije zakon, nego podzakonski akt, ispravno konstatiraju u HUZEZ-u, i zato ne može lokalnim jedinicama ograničavati odgovornost za prostorno i urbanističko planiranje, propisanu također člankom 19. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi. Uostalom, lijepo je navedeno da središnja vlast ne smije ograničavati lokalnu, osim ako je to u skladu s (pripadajućim ili nekim drugim) zakonom, jer nije ni moglo biti navedeno da će središnja vlast ograničavati lokalnu nekim podzakonskim aktom.
Ne treba biti pametan…
HUZEZ podsjeća i na Zakon o elektroničkim komunikacijama (NN 76/2022) koji u članku 59., stavku 2. propisuje: ‘Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezne su (…) planirati u svojim dokumentima prostornog uređenja elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (...), pri čemu se osobito moraju zadovoljiti zahtjevi zaštite ljudskog zdravlja, zaštite prostora i očuvanja okoliša.‘ Dakle, još jedan zakon na koji atakira Prijedlog izmjena Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima.
A da bi se zaštitili zahtjevi koji se odnose na ljudsko zdravlje, prostor itd., ne treba biti previše pametan pa zaključiti da za telekomunikacijsku infrastrukturu neko mjerodavno tijelo izdaje dozvole. Hrvatski inženjerski savez (HIS) upozorava upravo na takve dozvole temeljene na zakonodavnom okviru iz područja zaštite okoliša i prirode, ali i usklađene s pripadajućom Uredbom o procjeni utjecaja zahvata na okoliš. Kažu da je za zahvate te vrste potrebno najmanje provesti ocjenjivanje o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš jer je taj postupak na popisu u Prilogu II. Uredbe. Postupkom se nalaže izrada elaborata zaštite okoliša, a kao podloga za izradu elaborata upotrebljavaju se podaci iz idejnog rješenja u skladu s Prilogom 7. Uredbe.
Dakle, u Prijedlog izmjena Pravilnika ubačena je i telekomunikacijska infrastruktura, što znači da za nju neće trebati zatražiti građevinsku dozvolu. Prema sadašnjem postupku i uhodanoj praksi, jedan od preduvjeta za traženje građevinske ili lokacijske dozvole prethodno je dobiveno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš. U HIS-u još dodaju da se takvim izmjenama Pravilnika izravno utječe na ostale pravne postupke koji se provode na temelju Zakona o zaštiti okoliša i pripadajućih uredaba.
Moguća šteta
Ima toga još, no mislim da je i ovo dovoljno upozorenje što bi se moglo dogoditi ako se prihvati izmijenjeni Pravilnik. Mjerodavni sud, pretpostavljam Upravni sud, zbog podnošenja bilo čije tužbe mogao bi poništiti takav pravilnik (ili barem sporne odredbe), pa bi već zbog izgubljenog vremena bila nanesena šteta. Još bi gore bilo da se telekomunikacijska infrastruktura počne graditi (ili se sagradi) na temelju tog pravilnika koji će sud možda poništiti.
Dakle, ovdje ne pametujem o raznim dozvolama za zaštitu okoliša, koje zaista u nekim slučajevima mogu biti suvišne, ali apeliram na odgovorne u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine da uzmu u obzir navedene primjedbe i razmotre ih.
POST SCRIPTUM
U HUZEZ-u također dodaju da se predloženom točkom 7. u članku 1., stavku 3. izmjena Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima osim hrvatskih zakona krši i Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 1815 (2011) ‘Potencijalne opasnosti od EM polja i njihov utjecaj na okoliš‘, koja u točki 8.4.4. propisuje da se lokacije baznih stanica ne određuju isključivo prema interesima teleoperatora, nego u suradnji s tijelima lokalne ili regionalne vlasti i lokalnom zajednicom.