Poduzetniku koji ima sportsku dvoranu u Splitu razrezana je komunalna naknada od 30-ak tisuća eura. Tužio je Grad zbog diskriminacije (razlike u koeficijentima bez specifikacija djelatnosti), ali i zbog toga što se Split Odlukom o komunalnoj naknadi postavio u monopolski položaj
Visoki upravni sud (VUS) ukinuo je članak 5., stavak 1. Odluke o komunalnoj naknadi zbog diskriminacije poduzetnika. Riječ je o odredbama kojima je za proizvodne djelatnosti bez ikakvih dodatnih kriterija određena mnogo niža naknada nego za neproizvodne (ostale djelatnosti), a Grad tako sebe stavlja u monopolski položaj.
U konkretnom slučaju tužitelj poduzetnik ima sportsku dvoranu za koju mu je određena komunalna naknada od 29 tisuća eura, što s naknadom za uređenje voda iznosi 33 tisuće eura. Taj poduzetnik navodi da je Odlukom određeno da su plaćanja komunalne naknade oslobođeni svi sportski objekti u vlasništvu Grada, što je diskriminacija (prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije). Osim toga, gradski oci njome nisu predvidjeli poseban koeficijent namjene za specifičnu djelatnost i vrstu prostora podnositelja (sportska dvorana u kojoj se povremeno održavaju sportske priredbe i koncerti), nego samo opću kategoriju ‘poslovni prostori koji služe za ostale djelatnosti‘, s koeficijentom namjene devet, koji je blizu gornje zakonske granice (deset).
Iz Poglavarstva ništa novo
U očitovanju Poglavarstva ističe se da taj objekt nije u gradskom vlasništvu, zbog čega se ne može primijeniti odredba o djelomičnom ili potpunom oslobađanju od plaćanja komunalne naknade. Poglavarstvo tvrdi da su Odlukom kategorizirani obveznici komunalne naknade prema djelatnostima za koje su određeni koeficijenti, a da se sportska dvorana privatnog poduzetnika (tužitelja) ubraja u kategoriju poslovnog prostora za ‘ostale djelatnosti‘, za koju je utvrđen koeficijent devet.
Dakle, iz splitskoga poglavarstva zapravo nisu odgovorili na navode tužitelja, pa nije ni čudno što je VUS dao za pravo poduzetniku. Naime, oslobađanjem od te obveze za objekte u gradskom vlasništvu, osim što gubi proračunski novac, Grad je samomu sebi omogućio monopolski položaj na tržištu, koji je zabranjen, a da pritom nisu navedeni određeni uvjeti i razlozi za potpuno ili djelomično oslobađanje.
Međutim, to nije sve: takvom odlukom Grad Split diskriminira poduzetnike jer je koeficijent za proizvodne djelatnosti mnogo niži – 1,3 – a za neproizvodne iznosi čak devet. U obrazloženju VUS kaže da, prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu (čl. 97.), koeficijent namjene (KN) ovisi o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja te da za poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne taj koeficijent ne može biti manji od jedan ni veći od deset. Zbog toga, doduše, određeni koeficijent namjene korištenja poslovnog prostora nije neusklađen s odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu. Međutim, VUS smatra ‘da tako visok koeficijent namjene za poslovne prostore u kojima se obavljaju neproizvodne djelatnosti, bez ikakve specifikacije prema vrsti neproizvodne djelatnosti koja se u poslovnom prostoru obavlja, ima važnost zabranjenoga nejednakog postupanja prema poduzetnicima u usporedivoj situaciji‘.
Velika razlika
Zato su poduzetnici koji obavljaju neproizvodnu djelatnost neopravdano i neproporcionalno diskriminirani u odnosu na poduzetnike koji u poslovnim prostorima na području Grada Splita obavljaju proizvodnu djelatnost, a što nije ekonomski opravdano i razgraničeno. To nije ni u interesu poticanja slobode poduzetništva, već, naprotiv, stvara neproporcionalan financijski teret svim korisnicima poslovnih prostora koji u njemu obavljaju neproizvodnu djelatnost.
Uvijek se vode rasprave o tome treba li poticati proizvodne ili neproizvodne djelatnosti, no jednih bez drugih nema. Zato smatram da je u ovom slučaju zaista velika razlika u određenim koeficijentima, a gradski oci trebali su također specificirati djelatnosti unutar proizvodnih i neproizvodnih djelatnosti kako bi im pravednije razrezali komunalnu naknadu.
POST SCRIPTUM
Budući da nije uvedena dodatna specifikacija prema vrsti neproizvodne djelatnosti, splitskom poglavarstvu olakšano je da oslobodi plaćanja komunalne naknade sve sportske objekte u svom vlasništvu. Naime, specifikacijom bi se lakše odredilo koji bi se objekti mogli osloboditi plaćanja komunalne naknade, a koji ne, ali u tom slučaju bilo bi mnogo teže donijeti odluku da je gradski objekti ne moraju plaćati. Ovako su, bez specifikacije, oslobođeni svi gradski sportski objekti.
Odlukom je ujedno potaknuta nelojalna konkurencija jer, osim što su gradski objekti likvidniji od privatnih, cijena najma može im biti niža zato što nemaju trošak komunalne naknade. Interesantno je pritom napomenuti još jedno: komunalnu naknadu za gradske objekte ipak plaćaju, ali samo ako je iznajmljena privatnim poduzetnicima. Zaista, nema logike.