U američkoj izbornoj godini gotovo je imperativ do ljeta primiriti dva trenutačno najveća ratna žarišta, u Ukrajini i Gazi, postići neki sporazum. Primirje prije završnice američke predsjedničke kampanje primarni je cilj i Bidena i Trumpa
Pitanje je kako bi i kada završio Drugi svjetski rat da je britanski ratni premijer Winston Churchill ratne planove podređivao stranačkim interesima i izborima. Nije isključeno da bi u tom slučaju sovjetska Crvena armija ‘oslobodila‘ Europu do obale La Manchea. To se nije dogodilo. Ali zato je samo dva mjeseca nakon velike ratne pobjede, u srpnju 1945. Churchill uvjerljivo izgubio izbore.
No vremena su se promijenila. Ratovi i primirja danas se uvelike štimaju prema izbornim kalendarima, pa tako i dva najužarenija ratna sukoba: rat Rusije protiv Ukrajine i rat Izraela protiv Hamasa. U američkoj izbornoj godini gotovo je imperativ do ljeta primiriti ta dva najveća ratna žarišta, postići neki sporazum – čija će provedba biti ostavljena sljedećoj američkoj administraciji.
Zauzimanje pozicija uoči primirja
U tom ključu prisilnih predizbornih primirja valja u sljedećem razdoblju promatrati zapadne političke poteze i prema ratu u Ukrajini i prema ratu u Gazi. Posljednjih je dana Izrael dobio vrlo jasna upozorenja iz Washingtona da je vrijeme da zaustavi svoju ofenzivu na jugu Gaze, uz Bidenovu poruku da su stradanja palestinskih civila u toj operaciji ‘prevršila svaku mjeru‘. A više je svjedoka potvrdilo da je na zatvorenom sastanku američki predsjednik nazvao izraelskog premijera Netanyahua – ‘onaj šupak‘.
Dakako da je novi politički smjer odmah prepoznat: nizozemska (tehnička) vlada zabranila je izvoz dijelova za borbene zrakoplove Izraelu, vanjskopolitički ministar EU-a Joseph Borrell, inače poznat po propalestinskim stajalištima, što je i usklađeno sa španjolskom vanjskom politikom, pozvao je ‘međunarodnu zajednicu, a osobito SAD‘, da prestane isporučivati oružje Izraelu zbog velikog stradanja palestinskih civila pitajući: ‘Koliko je mnogo (ubijenih) previše‘? Francuski predsjednik Emmanuel Macron prepoznao je trenutak za (još) jednu širu i dublju francusku mirovnu inicijativu i odmah poslao Izraelu, Libanonu i proiranskoj islamističkoj organizaciji Hezbolahu francuski prijedlog sporazuma o deeskalaciji uz izraelsko-libanonsku granicu… Ukratko, riječ je ponajviše o zauzimanju pozicija uoči očekivanog primirja.
Poruke da je vrijeme za neki kompromis s Moskvom ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski dobiva već dulje iz redova američkih republikanaca, osobito od bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa koji vrlo uvjerljivo juriša prema još jednoj republikanskoj predsjedničkoj kandidaturi. To je, uostalom, u duhu njegova gesla ‘Amerika prva‘, a i dobro zvuči konzervativnijim biračima, koji nisu skloni prevelikom američkom globalnom angažmanu.
I ne razumiju, ili se prave da ne razumiju, da to nije rasipanje resursa, već da na tome globalnom angažmanu SAD gradi svoju snagu i razvoj, da je oružje darovano Ukrajini minimalan trošak u odnosu na dobitak američke ratne industrije od rusko-ukrajinskog rata i povećanje ruske sigurnosne opasnosti za Europu. Ukratko, svomu se biračkom tijelu ponajprije obraća Trump kad kritizira Zelenskog i zagovara kraj američke pomoći Ukrajini, baš kao što se svojem biračkom tijelu obraća Biden kad proziva Izrael zbog civilnih gubitaka u Gazi i Netanyahua naziva – šupkom. Primirje prije završnice američke predsjedničke kampanje primarni je cilj u oba slučaja.
Neposlušni Netanyahu i Zelenski
No ovoga puta manji saveznici nisu odmah poslušali. Nakon Bidenova upozorenja Netanyahu je pojačao ofenzivu na jugu Gaze poručivši prkosno da neće stati dok ne uništi Hamas i da su među civilima četiri bataljuna Hamasovih boraca. Na Trumpove najave da će obustaviti vojnu pomoć Ukrajini Zelenski je odgovorio smjenom dosadašnjega glavnog zapovjednika vojske, generala Valerija Zalužnog, koji je realnije od predsjednika države procjenjivao ukrajinske vojne kapacitete. Zamijenio ga je moskovskim đakom i ratnim jastrebom Oleksandrom Sirskim, poslavši tako poruku da kani ratovati – do pobjede.
Vjerujem da i Netanyahu i Zelenski znaju da ta konačna pobjeda nije moguća. Ali i oni zauzimaju političke pozicije za razgovore o prisilnom primirju i obraćaju se svome biračkom tijelu. I oni će nakon primirja i zamrzavanja rata na izbore. No dok se u Americi ne zna tko će biti u Bijeloj kući nakon izbora, u Izraelu i Ukrajini izgledno je da će i Netanyahu i Zelenski postati bivši. Kao što se zna da će za svakoga budućeg američkog predsjednika i Izrael i Ukrajina biti države od strateškog interesa. Pa čak i ako ne bude znao ili se više ne bude sjećao gdje se točno te države nalaze.