Razotkrivajuća zagrebačka razglednica Jakova Milatovića

Posjet novog crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića Hrvatskoj bio je sadržajno važno razotkrivanje. Ako izuzmemo prigodne floskule o prijateljskim odnosima i predanosti europskom putu, dvije je važne poruke Milatović odaslao iz Zagreba. Prvo, poručujući da se ‘zalaže za široku vladu‘, a da ne vjeruje kako ‘oni koji su od Crne Gore napravili bespravnu državu mogu pomoći da se vrati na put pravne države‘, objavio je svoju potporu formiranju prosrpski obojene crnogorske vlade, koja uključuje i stranke s otvoreno velikosrpskim programom, a isključuje Đukanovićev DPS.

Milatovićev politički pokret PES (Pokret Europa sad) osvojio je relativnu većinu na crnogorskim parlamentarnim izborima, ali za sastavljanje vlade treba partnere: ili otvoreno velikosrpske stranke ili Đukanovićev DPS. U Zagrebu je prilično jasno najavio kako vidi taj ‘europski put‘ Crne Gore i ‘povratak pravnoj državi‘. ‘Povratak pravnoj državi‘ u Crnoj Gori u prijevodu znači kaznenim progonima za korupciju eliminirati iz političkog života Milu Đukanovića i istaknutije članove DPS-a, pod čijim je vodstvom razdruživanjem od Srbije Crna Gora (ponovno) ostvarila državnu samostalnost (2006.) i postala članica NATO-a (2017.). A zatim pod egidom europskog puta i borbe protiv korupcije postupno isprazniti Crnu Goru od crnogorske državotvornosti i vratiti je u ‘srpski svet‘.

Čudna pozicija

U Crnoj Gori bi istinska ‘pravna država‘ zaista imala posla. Pa i u kaznenom progonu pripadnika Đukanovićeva političko-interesnoga kruga. Jer, Crna Gora je uistinu ostvarila svoju državnost uz pomoć šverca i korupcije, što su godinama prešutno tolerirali i zapadni partneri, prije svega SAD. No koju bi to pravnu državu Milatović ‘vratio‘? Onu Miloševićevu, dok je Crna Gora bila ‘drugo oko u (srpskoj) glavi‘? Da ne idemo dalje u povijest ‘pravnih država‘ u Crnoj Gori, od 1918. nadalje. A i prije. Iz pozicije prosrpskih stranki koje bi predsjednik Milatović volio vidjeti u širokoj koalicijskoj vladi iskorjenjivanje korupcije podrazumijeva iznad svega – iskorjenjivanje crnogorske državnosti, a za račun srpskog i ruskog svijeta. Zato i nije iznenađenje da je za takvu ‘široku koalicijsku vladu‘ Milatović dobio javno razumijevanje svojeg domaćina na Pantovčaku, hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, koji je osuo paljbu po Bruxellesu jer se miješa u formiranje vlade u Crnoj Gori nazvavši to, iz samo njemu znanih razloga – woke i cancel politikom. Time je, dakako, stekao nove obožavatelje u srpskim i proruskim medijima.

Druga je važna poruka novoga crnogorskog predsjednika da ne priznaje zaključke Badinterove komisije o razdruživanju SFRJ-a iz 1991., koji su bili pravno utemeljenje za međunarodno priznanje svih država sljednica SFRJ-a, uključujući i Hrvatsku i Crnu Goru, nego se priklanja (veliko)srpskoj tezi o nezakonitom odcjepljenju novih država od SFRJ-a. Naime, upitan za sudbinu hrvatskoga školskog broda ‘Jadran‘, koji je 1991. poslan na remont u Crnu Goru s kojega nikad nije vraćen, već ga je (tadašnja srpska saveznica) Crna Gora otela i prisvojila, Milatović je odgovorio: ‘Činjenično stanje govori da je u vlasništvu Crne Gore, mislim da je naša pozicija jasna.‘ Čudna pozicija za nekoga tko se zauzima za ‘povratak pravne države‘. Naime, školski brod ‘Jadran‘ sagrađen je 1933. i otada je sve do 1991. bio upisan u hrvatske brodske registre. U skladu s temeljnim načelima i ugovorima o sukcesiji, hrvatsko vlasništvo nad brodom neosporivo je i neupitno. Osim za pripadnike (veliko)srpske političke škole koja osporavanjem bivšega republičkog vlasništva (i dalje) nastoji osporiti legalnost procesu razdruživanja SFRJ-a.

‘Jadran‘ je politički test

Brod ‘Jadran‘ u ovome slučaju zato nije samo brod nego jest i bit će iznad svega politički test buduće crnogorske vlade – drži li se načela na kojima je nastala moderna crnogorska država? Ili postaje rusko-srpski trojanski konj u NATO-u s ambicijom da to postane i u EU-u? Istina, ni Đukanovićeva vlast nije vratila ‘Jadran‘. Paradoksalno, ali danas je njegov povrat Hrvatskoj politički važniji Crnoj Gori (kao legitimacija državnosti i pravne države) nego Hrvatskoj. Novi, navodno proeuropski crnogorski predsjednik Milatović tomu nije sklon. A dobio je i potporu hrvatskog predsjednika Milanovića, koji je ‘Jadran‘ proglasio Titovim brodom i nebitnim pitanjem.

Tako su se ‘autala‘ obojica. I Milatović u svome ‘europejstvu‘. I Milanović u svome ‘suverenizmu‘. A ta je knjiga, izgleda, čak i u poslovično sporome Bruxellesu – pročitana.