Kako god se priča o hitnim uštedama koje je zatražio ministar financija Marko Primorac okrene, ne izgleda dobro za šefa HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića. Ili je znao, ili nije znao, a kao što smo odavno naučili, u slučaju političara teško je odlučiti što je gora varijanta.
Za pretpostaviti je da su ga odmah po najavi enormnog povećanja plaća u javnom sektoru pedantni računovođe u Ministarstvu financija upozorili na određene nedostatke takvog plana, što znači da je Plenković još jedan prizemni politički muljator koji poput palanačkog šerifa skuplja glasove neozbiljnim obećanjima na lokalnom sajmu. U toj varijanti, znao je da će biti potreban rebalans i uštede, ali je odlučio praviti se blesav dok ne prođu svi relevantni izbori, da bi onda blagoslovio Primorčev nimalo suptilan apel ministrima.
Sjetite se toga svaki put kad on, ili neki drugi uvaženi europski političar centra, počne prozivati ‘demagoge‘ slijeva ili zdesna i tražiti da mu date povjerenje jer je on ‘glas razuma i jamstvo stabilnosti‘, ili što već vole ponavljati nemaštoviti i predvidljivi jamci stabilnosti i glasovi razuma. Naravno, da će politička šteta za premijera biti nikakva. Izbori su više-manje uspješno prošli, vladu je sastavio, vani je toplinski val, raja troši kao da nema sutra, brojke izgledaju dobro i svi će već do predsjedničkih izbora zaboraviti Plenkovićev Kansas City Shuffle (guglajte, ne da mi se objašnjavati).
Postoji, samo u teoriji doduše, i mogućnost da se premijer jednostavno zanio. Nije matematičar, financijaš, ne zna čovjek koja je razlika između namjenskog europskog novca i savršeno nenamjenskog državnog. Učinilo mu se da je svežanj debeo, pogotovo kad se umiješaju novci poreznih obveznika iz Francuske, Njemačke, Švedske, Danske, Nizozemske, Belgije, Finske i ostalih ‘neto uplatiteljica‘ u europski proračun, pa je krenuo nesebično dijeliti, sve u najboljoj namjeri.
Računovođe u Ministarstvu su zakunjali i dogodio se jedan veliki nesporazum koji je, srećom, otkriven na vrijeme. Netko je ipak uzeo kalkulator u ruke, krenuo kucati i shvatio da računica ne funkcionira, pa hitro upozorio našeg dobronamjernog i pomalo naivnog premijera na nezgodni propust. Odgovoran kakav jest, glas razuma i jamstvo stabilnosti, premijer je usprkos ljetnoj žegi zasukao rukave i krenuo rezati motornom pilom. Suvislo i prihvatljivo objašnjenje.
Svakomu se dogodi greška, tko radi taj i griješi itd. Jedini problem je što to za političara, u ovom slučaju našeg premijera u trećem mandatu, znači da je totalni diletant i da je potpuno nedorastao poslu koji obavlja. Ili jednostavnije, da je uistinu sjajan kandidat za visoku funkciju u Europskoj uniji.