Zabrana izvoza – oružje kojim treba znati rukovati

U trećem tjednu ruske agresije na Ukrajinu, kad se vodeći političari u Hrvatskoj zabavljaju licitiranjem je li u dronu koji se srušio na područje zagrebačkog Jaruna bilo 120 ili 40 kilograma eksploziva, ili ga možda uopće nije bilo, poslovna zajednica koja nema povlasticu lagodna života na plaćama osiguranim porezima užurbano osmišlja odgovore na krizu. I gubi i ono malo pristojnosti u komentiranju nove epizode sapunice u kojoj premijer Plenković naruči PR prelet vojnih aviona, a onda predsjednik države i vrhovni zapovjednik Milanović zabrani buduće letove iznad gradova (ali ne i sela).

U ovom broju Lidera napravili smo specijalni prilog u kojemu smo analizirali direktan i indirektan utjecaj sankcija prema Rusiji na 13 najvažnijih gospodarskih sektora. Nijedna tvrtka nije otok i vrlo je važno da poduzetnici i menadžeri imaju što više informacija. Pokazuje se da panika nije zavladala. I da će se poslovna zajednica opet snaći. Strah postoji samo kad je riječ o cijenama energenata.

Tri scenarija

Pojednostavnjeno, tri su osnovna scenarija. Prvi polazi od optimistične pretpostavke da će rat ostati unutar granica Ukrajine i da će trajati kratko, tri do pet mjeseci. Drugi se temelji na i dalje ratnim operacijama samo u Ukrajini, ali s duljim trajanjem. A treći je, najcrnji, da se ratne operacije preliju i izvan ukrajinskih granica.

Ako se u stranu stavi taj treći, najgori scenarij, u prvom i drugom scenariju ključna može biti kvaliteta kooperativnosti države i privatnog biznisa. Nažalost, u mirnodopskim vremenima, velikim dijelom i kao plod agresivne propagande neoliberalnih ekonomista, vlade nisu izgradile kvalitetnu infrastrukturu za u mnogim zemljama odavno uhodanu sofisticiranu interakciju države i biznisa.

Primjer? U našoj anketi iz sektora elektroindustrije stigle su informacije da tvrtke užurbano po svijetu traže zamjenske dobavljače sirovina. Ali se susreću s konkurentskim tvrtkama iz drugih zemalja koje imaju ozbiljnu podršku i pomoć institucija svojih matičnih država. Hrvatske vlasti nikad nisu (osim turističkih zajednica) napravile ozbiljnu mrežu trgovinskih predstavništava. Gospodarska diplomacija je u Ministarstvu vanjskih poslova oduvijek u zapećku. A Mađari su prije tri godine Ministarstvo vanjskih poslova preimenovali u Ministarstvo vanjske trgovine, pa tek u nastavku 'i vanjskih poslova'.

Živjele improvizacije!

Zbog nepostojanja sustava, Hrvatskoj predstoje improvizacije. Ograničavanje cijena energenata najsiroviji je i najjednostavniji način kako se bar nakratko obuzdava inflacija. No, dolaze veći izazovi.

Primjera radi, zabrana izvoza sirovina, pogotovo hrane, postala je opće mjesto. Zabraniš izvoz i riješio si problem. Je, malo sutra! Tvrtke su pravni subjekti. Zakon o trgovačkim društvima još je na snazi. Ako nekoj poljoprivrednoj tvrtki zabraniš izvoz pšenice, kukuruza ili dasaka, otvara se Pandorina kutija. Komu smije prodati taj proizvod unutar Hrvatske? Po kojoj cijeni? Mora li ga čuvati u svom skladištu? Tko snosi taj trošak?

Nadalje, odluku o zabrani izvoza, ako je već došlo vrijeme da se i na taj način ograniči tržište, trebalo bi temeljiti na kvalitetnoj vanjskotrgovinskoj bilanci. Imaju li je u Ministarstvu gospodarstva? Onda je tu pitanje devizne bilance. Ako turistička sezona uspije, bit će deviza i bez maksimiranja robnog izvoza. Ali ako podbaci, ne bi li ipak bilo bolje dopustiti izvoz svega, pa i sirovina, samo da se slije dovoljno deviza za plaćanje neophodnih uvoznih robe i usluga? Dobro bi došla i kvalitetna nacionalna input-output tablica međusektorske ovisnosti i ekonometrijski model funkcioniranja 'male i otvorene ekonomije'. Sve čega, koliko je poznato, vlast nema.

Cijenu rata u Ukrajini i sankcija prema Rusiji morat će platiti svaka članica EU. Zemlje koje budu imale kvalitetnu kooperaciju države i biznisa platit će manju cijenu. Tjedni koji dolaze pokazat će je li gospodarski dio državnog aparata u Hrvatskoj spremniji od, primjerice, državne protuzračne obrane.