Iako kafići jesu javni prostori, organizator tog posla (privatnik ili neki drugi oblik vlasništva) može postavljati svoja pravila za vrijeme dok posluje
Smije li ugostitelj zabraniti nekomu da uđe u njegov kafić tek tako, primjerice jer mu se ne sviđa kako je gost odjeven? Da, smije, jer je prostor u kojem je kafić vlasništvo ugostitelja ili je u najmu ugostitelja, pa ako plaća taj najam, svoj posao može organizirati kako misli da treba.
Ipak, postoje ugostitelji koji nisu baš sigurni u tu tvrdnju, što vidim iz jedne rasprave koja se razvila na Facebook stranici Udruge Glas poduzetnika. Njih najviše buni to što je kafić prostor za javno okupljanje, pa se pitaju trebaju li ipak od mjerodavnih ishoditi zabranu ulaska za određenu osobu (ili osobe). Mnogi pak smatraju da im ne treba ništa od papira, nego samo volja da odluče hoće li nekoga pustiti u lokal. Pogotovo kad je riječ o gostima koji prave nered, stvaraju lošu atmosferu, svađaju se… Takve jednostavno treba zamoliti da napuste lokal, a ako ne žele, pozvati policiju. I to je jasno.
No vratimo se onima koje ne želimo primiti iz nekog banalnog razloga. Dakle, i njima možemo zabraniti ulazak u lokal. Navest ću jedan slučaj koji se dogodio u mom kraju, u Bosanskoj krajini, koja je tijekom prošlog rata bila poprište žestokih bitaka između sljedbenika Alije Izetbegovića i Fikreta Abdića. Rat je završio, ali u Velikoj Kladuši, koja je unatoč vojnom porazu ostala biračka utvrda Abdićeve stranke, poslije rata dolazile su delegacije SDA-a na čelu s predsjednikom Bakirom Izetbegovićem, uglavnom tijekom predizbornih kampanja. Prije desetak godina jedna takva delegacija je nakon predizbornog skupa najprije otišla u stranačke prostorije malo proćaskati o koječemu, a onda je vjerojatno netko od domaćina predložio da se malo okrijepe u obližnjem kafiću.
Posljedice odluke
Taj je kafić držao Abdićev pristalica, pa kada su Izetbegović i društvo zakoračili u njega, konobar (čak ne vlasnik) došao je do njih i jasnim i autoritativnim glasom rezolutno im rekao da za njih nema mjesta u tom lokalu, pokazujući im rukom prema izlazu. Ekipa iz SDA-a okrenula se i otišla, poneki od lokalnih stranačkih kadrova nešto gunđajući, ali svaka diskusija je takvim konobarovim nastupom zapravo bila završena.
Dakle, i na tom primjeru vidimo koliko je vlasnik kafića suveren na svom ‘teritoriju‘, kad je, samo zato što mu se ne sviđa, njegov prostor morala napustiti i tako visoka stranačka, tada i visoka državna delegacija. To se dogodilo čak i u zemlji u kojoj, nažalost, pravna država stoji na staklenim nogama.
Naravno, pitanje je kakve posljedice vlasnik kafića može snositi. Primjerice, ako vlasnik ne želi u svom lokalu primiti članove neke obitelji zbog nekog banalnog razloga (navijaju za klub koji je rival njegovom klubu), onda to nije samo pitanje moralnosti, nego i mogućeg bojkota navijača protivničkoga kluba, ali i onih koji smatraju da je to nepošteno. Posao trpi u tom slučaju.
Vlasništvo je svetinja
Ali ako neki gost(i) stalno stvara(ju) nerede, nitko mu neće zamjeriti. Znam za takav primjer, opet iz moga kraja. Jedan je momak, s kojim sam inače u korektnim odnosima, iako ga moja ekipa i ja uvijek izbjegavamo, jedno vrijeme bio u ‘nemilosti‘ lokalnih vlasnika kafića. Razlog je taj jer je u jednom razdoblju svog života izazivao tučnjave, jednom čak i kad je sjedio u našem društvu. Konobari su ga odmah izbacili, a kako se u tom razdoblju svoga ‘burnog‘ života nije mogao smiriti (jer navodno zapravo svi njega izazivaju), bio je vrlo nepoželjan gost u mnogim lokalima. Zadnjih nekoliko godina ne stvara incidente, slobodno posjećuje lokale, ali nisam baš siguran koliko su vlasnici sretni kad ga ugledaju. Zato ga i moja ekipa izbjegava.
U svakom slučaju, privatno vlasništvo je svetinja, pa čak ako vlasnik nije pošten prema mogućem gostu, tj. ako mu zabrani ulaz bez ikakva razloga. No takvi su zaista rijetki i za takvu radikalnu odluku ugostitelja gotovo uvijek postoji neki opravdani razlog.
POST SCRIPTUM
Tko daje alkoholna pića pijanoj osobi ili maloljetniku mlađem od 16 godina, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 200 do tisuću eura. Tako piše u čl. 19. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Na to upozoravaju i neki sudionici spomenute rasprave na Facebook stranici Udruge Glas poduzetnika, i to iz svoga osobnog iskustva. Dakle, u takvim situacijama, čak i da ima dilema smije li se zabraniti ulaz gostu, vlasnik kafića može reći da je preventivno djelovao radi očuvanja javnog reda i mira. Usput, obratite pozornost na riječ ‘daje‘. Dakle, u Zakonu ne piše ‘tko prodaje‘, već ‘tko daje‘, pa i vi koji želite počastiti pijanoga pogledajte uokolo promatra li vas neki revni inspektor.