Građevinski poduzetnik sklopio je ugovor o gradnji kuće sa stranim državljaninom iz države članice Europske unije, no tvrdi da mu naručitelj radova nije platio. U međuvremenu je naručitelj prodao kuću pa poduzetnik traži način da se naplati. Možda mu možemo pomoći
Pročitao sam na jednom portalu priču građevinskog poduzetnika koji je strancu (državljaninu Europske unije) sagradio kuću, a ovaj mu, ako sam dobro shvatio, ništa nije platio. I sad on pita na tom portalu one koji znaju što mu je činiti. Iako nisam znalac u onom smislu kako on želi (odvjetnik), možda bih mu mogao pomoći jer sam se sjetio da sam u jednoj situaciji baš ja bio u ulozi stranca koji je ‘zbrisao‘, a u ulozi građevinskog poduzetnika lokalna institucija u Italiji.
Dakle, Talijani mi na licu mjesta nisu uspjeli utjerati dug jer sam mnogo prije ‘zbrisao‘ iz te prelijepe zemlje pa se nisu mogli fino i kulturno naplatiti kao što to mogu od kulturnog svijeta. A koliko sam nekulturan i sramotim hrvatsku kulturu, pokazuje ta priča iz Padove kroz čije sam središte grada, točnije kroz pješačku zonu, lagano i lijepo provozio svoj automobil. Doduše, kriva je moja supruga jer me pogrešno navigirala.
Naime, zbog nečega nije funkcionirala navigacija u našem automobilu pa je moja hanuma uzela mobitel i rekla mi: ‘Daj, što se mučiš, navigirat ću nas mobitelom.‘ Nakon nekoliko sekundi odustao sam od navigacije i rekao joj ‘okej‘ pa je ona u nekoliko klikova sve našla dok smo još bili izvan središta grada. Glas iz mobitela počeo mi je govoriti kuda da vozim. Slušam ja, sluša supruga, slušaju djeca... Vozim ja kao pravi Padovanac, no u jednom trenutku shvatimo da smo ušli u središte grada. Samo još da nađemo parkirno mjesto pa da krenemo u obilazak šetnjom.
Čudni pogledi
Ali, avaj, vozim ja, no nigdje ne vidimo parkiralište. Što je još čudnije, ne vidimo ni ijedan automobil, samo se neki kamiončić parkirao pokraj trgovine da istovari robu. Čudno nama, a nekako čudno gledaju nas i prolaznici i gosti okolnih kafića i restorana, kao da im iznad glava vidiš goleme upitnike. Sad još i hanuma preuze funkciju navigatorice te možda bi trebalo lijevo te… U jednom trenutku naletjesmo na znak ‘pješačka zona‘ i shvatismo kamo smo se dovezli. Hanuma tek tad shvati da je pri uključenju navigacije na mobitelu stisnula opciju ‘pješačenje‘, a ne ‘vožnja‘. Zato i jesmo ‘dopješačili‘ do središta Padove.
Neću kriti, para mi je šikljala iz ušiju dok smo izlazili iz pješačke zone. Jedva smo našli parkirno mjesto u nekoj maloj garaži i onda nervozno krenuli u obilazak Padove. Žena šuti, vidi da sam neraspoložen, djeca me pokušavaju nasmijati – i uspijevaju. I hanuma mi se smješka onim svojim zaraznim osmijehom dok obilazimo taj lijepi grad. Doduše, netko može misliti da pretjerujem i možda jesam subjektivan, ali smatram da, u koji god dio Italije dođete, možete nešto lijepo vidjeti. Jednostavno prelijepa zemlja.
I sada dolazi ono zbog čega ovo pišem. Dakle, nakon obilaska sjedosmo u auto i ‘zbrisasmo‘ u Lijepu Našu. Šest mjeseci poslije iznenadilo nas je pismo odvjetničkog ureda u Zagrebu, kao i račun u prilogu. Morali smo u proračun Grada Padove uplatiti kaznu za vožnju po pješačkoj zoni, oko 100 eura ako platimo do određenog roka (ako se dobro sjećam) ili 200 eura nakon tog roka. Nije bilo mjesta filozofiranju, odmah smo uplatili 100 eura. To je bila cijena za informaciju o tome da u Padovi postoji pješačka zona.
Životna škola
Građevinski poduzetnik s početka ove priče također može postupiti kao što su postupili gradski oci Padove. Mora naći odvjetnika u državi članici Europske unije u kojoj živi stranac kojem je sagradio kuću u Hrvatskoj (navodno ju je već prodao pa poduzetnik ne može tražiti zabranu otuđenja) koji će dalje ili naplatiti taj dug ili će pokrenuti postupak na sudu protiv njega, što je mnogo lakše nego da je stranac iz države koja nije članica Unije.
Evo, nisam stručnjak kojega je građevinski poduzetnik tražio kako bi dobio savjet, ali imam vlastito iskustvo, doduše s druge strane barikade. Ali u poduzetnikovu slučaju to je još bolje iskustvo.
POST SCRIPTUM
Na Vladinu reakciju na podizanje cijena u nekim trgovinama, pekarnicama itd. neću trošiti riječi. Što sam imao reći, objavljeno je na Liderovoj web-stranici. No spomenuo bih još nešto: u ovakvoj situaciji tržište je najbolji kontrolor trgovaca jer kupci brzo doznaju tko je povisio cijene, a tko ih je snizio, te odu u kupnju onamo gdje im je povoljnije. Iako ni meni nije svejedno ako neki artikli poskupe, smisao onih zapjenjenih, a zapravo jalovih, reakcija premijera Andreja Plenkovića i ekipe samo je u tome (što sam već napisao) da se umile građanima da i njih ne bi zapljusnuo bijes kojem smo svjedočili proteklih dana.