Piše: Tihomir Premužak, Vetropack Straža
Svaki put kad se iz perspektive hrvatskoga gospodarstvenika osvrćem na prošlost ili govorim o očekivanjima od budućnosti, nanovo se uvjerim da se uvijek vrtimo oko istih problema. Naivno se zapitam je li zaista moguće da proteklih godina nismo ništa naučili i poboljšali. Čini se da nismo jer ova kriza ogolila je stare boljke i nemilosrdno nas suočila s posljedicama neučinkovitosti.
Ušli smo u 2020. s velikim ambicijama i očekivanjima. Nažalost, nakon izborne godine i izbornih obećanja o korjenitim promjenama zatekla nas je – kao i cijeli svijet – epidemija koronavirusa, kriza koja je uzdrmala svaki segment naših života. S jedne je strane ugrozila naše zdravlje, i fizičko i psihičko, a s druge strane ponovno otvorila stare rane našeg društva. Kao i svaka kriza, i ova je ponudila priliku za transformaciju; naravno, ovisno o tome koliko smo voljni to prepoznati i odlučni u budućnosti iskoristiti.
Godina novog početka
U prvome valu odgovor na krizu bio je brz, čvrst i odlučan. Uravnoteženim mjerama epidemija je stavljena pod kontrolu, prepoznate su najvažnije prijetnje za poslovni sektor i pravodobno se reagiralo potporom najpogođenijima i najugroženijima. No s približavanjem izbora nekako je sve opet krenulo na stari hrvatski način. Manipuliranjem epidemiološkim mjerama politika je još jednom potvrdila svoju sveprožimajuću prisutnost u hrvatskom društvu i inferiornost u odnosu na struku.
Izgubljena je kontrola nad epidemijom, ali i kredibilnost u javnosti koja je u prvom valu 'gotovo jednoglasno' podupirala Vladu kao rijetko kada prije. Ne sjećam se takvog jedinstva još od Domovinskog rata. Šteta što se to nije primjereno kapitaliziralo, nego su opet na površinu isplivale diskrepancije između privatnog i javnog sektora. Dodatno, nepotrebno su se gubili energija i vrijeme na sukobe ega, na nepotrebna nadmudrivanja – i to vodećih i iznimno inteligentnih ljudi. Šteta!
Zamislite da su se ta energija i vrijeme iskoristili za kvalitetnu pripremu za drugi val epidemije, za detaljnu analizu rizika i osmišljavanje mogućih varijanti rješenja. A dogodilo se upravo suprotno: tsunami koronavirusa izbacio je na površinu stare probleme i potrebu za korjenitim promjenama javnog sektora, pravosuđa, mirovinsko-zdravstvenog sustava, lokalne samouprave...
Kao nepokolebljivi optimist želim vjerovati da će 2021. ipak biti ne samo godina oporavka nego i godina novog početka. Mnogo se prošle godine govorilo o promjeni životnih vrijednosti. Mnogi su na svojoj koži osjetili važnost jake i dobro organizirane državne strukture odnosno njezin izostanak. Shvatili smo da ništa ne možemo uzeti zdravo za gotovo i da nam nisu baš sve stvari nužne. Ponovno smo počeli govoriti o minimumu samoodržive države, jačanje industrijskog sektora opet je moderna fraza, a gle čuda – često se spominje i izvoz! Kad bi strategija sadržavala samo te dvije komponente i kad bi se one doista i razvile, ekonomija bi nam za nekoliko godina, sigurno je, iskreno zahvalila.
Vidjeli smo koliko je krhka naša osobna sloboda, koliko znači ljudska empatija. A u 2021. godini ćemo vidjeti jesmo li išta iz toga naučili. I jesmo li naučeno spremni primijeniti u kreiranju budućnosti. Ja se zaista nadam da ćemo postati bolji ljudi, da ćemo shvatiti koliko su općenito još važni ljudski kontakt i ljudskost. Bez obzira na sve novotarije i nove tehnike, digitalizaciju i videokonferencije, svima nam nedostaje druženje – i poslovno i privatno. Mislim da će upravo to biti jedan od važnih pokretača gospodarskih aktivnosti.
Nema vremena za sporost
Ove godine očekuju nas lokalni izbori. Nakon desetljeća nikakvih pomaka napokon su najavljene promjene u lokalnoj samoupravi. Veseli me sama činjenica što postoji želja za promjenama. Jer da postoji potreba, to znamo svi, čak i oni koji i dalje govore da je 'sve okej'.
Privatni sektor i dalje će predvoditi promjene, i to velikom brzinom. Naime, nemamo vremena za sporost. Svoje usluge i proizvode prilagođavat će budućnosti, a ne sadašnjosti. Budućnosti koja je održiva i digitalna. Oni koji prežive krizu, još će jače ulagati, stoga će investicije biti jedan od najvažnijih pokretača oporavka i rasta. Ulagat će se u zaposlenike koji traže izazove i kompetitivnost i tako već danas oblikovati ljudi koji će voditi naše kompanije za deset do petnaest godina. Tako ćemo zadržati najbolje u Hrvatskoj, a ne ih na pladnju isporučiti razvijenijima i uspješnijima od nas. Naime, najboljima su vrata već otvorena diljem svijeta.
Pozdravljam najavljeno administrativno rasterećenje gospodarstva optimizacijom i digitalizacijom onih postupaka koji najviše opterećuju realni sektor, kao i smanjenje bilo kakvih nameta – poreznih ili parafiskalnih. Pozdravljam i sve što je do sada napravljeno u tom smislu. To je tvrd orah, područje u kojem se isprepleću mnogi interesi i područje mnogih lobiranja.
Na kraju, što očekivati od 2021.? Ugledni ekonomski stručnjaci, poznate naše i međunarodne institucije prognoziraju djelomičan oporavak u drugom dijelu 2021., a potpun tek potkraj 2022. Slažem se s time. Iako, najvažniji utjecaj na brzinu oporavka globalne ekonomije imat će efikasnost cjepiva protiv koronavirusa. Budu li ono učinkovito, ljudi će se vrlo brzo 'prešaltati' na normalno i odbaciti zaštitne maske.
Željni punih dvorana
Željni smo svega: putovanja, odlazaka u restorane, privatnih i poslovnih svečanosti. Zaželjeli smo se konferencija s punim dvoranama, rukovanja i srdačnog pozdravljanja, domjenaka i 'minglanja'. Zaželjeli smo se radnih ručkova, proslava obljetnica poduzeća i institucija, obilaska poslovnih partnera. Jedva čekamo putovati na normalne godišnje odmore, letjeti avionima na daleka odredišta, skijati s kacigama, ali bez maski.
Iako svijet više nikada neće biti isti, vjerujem da će globalni završetak koronakrize biti i glavni pokretač globalnog oporavka, ubrzavanja gospodarskih aktivnosti i rasta nacionalnih ekonomija.
U svemu tome jasno je da će dio gospodarstva propasti, većina će se prilagoditi novim okolnostima, a manji dio već je ušao u eru 'novoga normalnog'. Želim da što manje mojih kolega, odnosno naših hrvatskih poduzeća, bude u prvoj skupini.
*tekst je objavljen u Liderovoj publikaciji Poslovna 2021. krajem prosinca 2020.