Pred migrantskom krizom na bugarsko-turskoj granici, s kojom se Frontex više ne može nositi, vjerojatno će kapitulirati i Bruxelles te sufinancirati gradnju zida jer ta inicijativa, usprkos protivljenju Ursule von der Leyen i Europske komisije, ima sve veću potporu država članica
Austrijski kancelar Karl Nehammer ovih je dana javno zatražio da Europska komisija financira gradnju zaštitnog zida na bugarsko-turskoj granici. Tako je javno podupro inicijativu bugarske vlade, čiji je ulazak u Schengen početkom ove godine blokirala upravo Nehammerova vlada, a zbog propusnosti bugarsko-turske granice za ilegalne migrante.
Prije šest-sedam godina, na vrhuncu Merkeline ‘politike‘ herzlich willkommen bilo je grješno čak i pomisliti da bi Europska komisija mogla financirati nešto tako ‘strašno‘ kao što je zaštitni zid na granici koji će pomoći graničnim službama rubnih europskih država u zaštiti vanjskih europskih granica od nekontroliranih i ilegalnih migracija. U tadašnjemu europskom mainstream narativu u uporabi je bio bio izraz ‘žilet-žica‘ ili ‘ograda od žilet-žice‘, koja, dakako, odmah asocira na logore. Tada je razoren jedan od temelja na kojem počivaju europske države i sama Europska unija – a to je zaštita vlastitih državnih granica i nadzor nad njima.
U države Unije, mahom one najbogatije i ujedno države s najvećim potrebama za radnicima, poput Njemačke, Austrije, Švedske, Danske, bez nadzora je ušlo više milijuna ljudi bez identiteta (većinom mlađih muškaraca), uglavnom iz muslimanskih zemalja Arapskog poluotoka, Afganistana, iz afričkih država, nerijetko povezanih i s radikalnim islamističkim organizacijama… Pa i u Hrvatskoj je postalo ‘napredno‘ da preko granice s BiH ili sa Srbijom netko iz Afganistana ili Somalije (uz dobro organiziranu i umreženu potporu) samo uđe na hrvatski teritorij i produži dalje prema željenim EU odredištima, a da istodobno bude drastično kažnjen hrvatski državljanin iz BiH koji preko legalnoga graničnog prijelaza pokuša unijeti dva kilograma pršuta.
Moglo se to i predvidjeti
Ubrzo se pokazalo da s valom nekontroliranih migracija najrazvijenije europske države nisu dobile ‘liječnike i inženjere‘ koje je najavljivala bivša kancelarka Merkel niti su dobile radnike za one poslove niže vrste koje su razmaženi Europljani zaboravili raditi, a i presušili su izvori takve radne snage iz jugoistočne i istočne Europe. No dobili su socijalnu bombu u svojim gradovima koja izaziva opću nesigurnost, ksenofobiju, društveni sukob... Počeli su valovi napada i zastrašivanja domaćeg stanovništva u njemačkim, švedskim, austrijskim gradovima…
Ti napadi nisu prestali, nego zbog dominacije rusko-ukrajinskog rata u medijima često ostaju nezabilježeni izvan lokalnih sredina. Nisu se ni akteri napada promijenili time što, po diktatu političke korektnosti, zapadni mediji praktički skrivaju socijalni i nacionalni status ili religijsku pripadnost napadača iza njihovih, u pravilu izmišljenih, inicijala. Osim napada na domaće stanovništvo, njemačka, austrijska ili švedska policija sve se teže nosi s kriminalom i međusobnim sukobima unutar migrantskih centara u kojima sijevaju noževi i puca se pištoljima usred europskih metropola.
Moglo se, doduše, predvidjeti da će se upravo to dogoditi kad na nekoliko godina u mali prostor zatvorite veliku količinu vojno sposobnih muškaraca iz Afrike, s Arapskog poluotoka, iz Azije, koji baštine svoje tradicijske navike, koji su ilegalnim putovima stigli do svojih europskih odredišta velikim dijelom da uberu obećanu europsku socijalnu pomoć i dovedu obitelj. A sad su u poziciji da čekaju odbijenicu za politički azil ili kraj žalbenog postupka i ekstradiciju. Naime, u međuvremenu je politički mainstream EU djelomično progledao i zaključio da je ipak važno štititi europske granice. Još se, doduše, libi javno priznati kako je nemoguće istodobno štititi granicu i ohrabrivati ilegalne imigrante i krijumčare ljudi.
Simbolični kraj globalizacijske ere
Ali valove (organiziranih) ilegalnih imigracija koje su poticali šefovi različitih autokratskih režima, od Erdoğana do Putina, više nije bilo moguće zaustaviti europskom riječju. I počeli su nicati zidovi na državnim granicama, od Grčke na jugu do Poljske i Latvije na sjeveru. Pred migrantskom krizom na bugarsko-turskoj granici, s kojom se Frontex više ne može nositi, vjerojatno će kapitulirati i Bruxelles te sufinancirati gradnju zida jer ta inicijativa, usprkos protivljenju Ursule von der Leyen i EK-a, ima sve veću potporu država članica, kako onih rubnih kroz koje migranti ulaze u EU tako i onih središnjih koje su njihovo željeno odredište. Dakako, to se više se neće zvati ‘žilet-žica‘ iako će upravo ona biti na vrhu zida. Pa Europska unija neće biti ograđena žicom, nego će biti zaštićena zidom. Kao još jedan simboličan kraj globalizacijske ere.