Zaista nema razloga da ne bude gradonačelnik Zagreba danas, a već sutra načelnik Pirovca jer Škoro je Hrvatska s nogama, rukama i tamburicom, preklopna šahovnica koju možete izvjesiti u svakoj prilici i svugdje
Uvjerljiv ulazak Tomislava Tomaševića u drugi krug izbora za gradonačelnika Zagreba nikoga nije iznenadio, no isti takav uspjeh Miroslava Škore, čovjeka koji je Zagreb otkrio prije nekoliko mjeseci tek nakon smrti vječnog mu gradonačelnika, mnoge jest. Što točno tip brendiran kao hodajuća Slavonija radi u drugom krugu izbora za zagrebačkog gradonačelnika teško je shvatiti, ali samo na prvu. Iz druge već ide puno lakše jer se prisjetite da je lola zapravo svehrvatski čovjek koji se osjeća kao kod kuće i u Osijeku i u Zagrebu i u Otoku Oštarijskom i u Bibićima i u Kaštel Štafiliću i u Kanadi. Zaista nema razloga da ne bude gradonačelnik Zagreba danas, a već sutra načelnik Pirovca jer Škoro je Hrvatska s nogama, rukama i tamburicom, preklopna šahovnica koju možete izvjesiti u svakoj prilici i svugdje.
Doduše, riječ uspjeh se ovdje koristi vrlo liberalno jer je narodni tribun upravo otklonio svaku sumnju, ako je i postojala, u to tko će biti gradonačelnik rezervne hrvatske prijestolnice za slučaj da Bruxelles ili Berlin zadesi kakva ozbiljna nesreća. Razorni potres, recimo. Kako stvari stoje, ne bi ni drugi kandidati bili neki izazov Tomaševiću, ali ovako mu je posao dodatno olakšan, pogotovo nakon što je postalo jasno na koju kartu će skladište odbjeglih HDZ-ovih glasova igrati. Umjesto da barem proba posegnuti za nemalim fondom neodlučnih birača hinjenjem blaže retorike, jer nije bilo dugo da je njegova sestra tumačila kako je Domovinski pokret iznad zastarjelih ideoloških koncepcija, Škoro je odlučio lupati svom snagom po svjetonazorskoj liniji čime dodatno galvanizira Tomaševićeve glasače.
Kao što je primijetio analitičar Ivan Rimac, ovim pristupom lega ih je samo podsjetio na važnost glasanja u drugom krugu. Istovremeno, te koje misli privući ionako ima, pa je taktika potpuno promašena zato što ne donosi dodanu vrijednost. Osim toga, maksimalno je pojednostavio izbor, što s većinom drugih kandidata ne bi bio slučaj - utrku za gradonačelnika pretvorio je u biranje između tipa koji se tu slučajno zatekao i čovjeka koji se za vođenje grada strpljivo priprema godinama. No sve je to na koncu, nevažno. Nije on nikada ni mislio ozbiljno konkurirati jer je otpočetka politički turist koji je jučer htio biti predsjednik republike, danas odlučujući faktor u Saboru, sutra gradonačelnik Zagreba, a prekosutra predsjednik kućnog savjeta u višestambenom objektu u Benkovcu. A ako ništa od toga ne upali, uvijek može pokušati naučiti pjevati.